HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA 1 ZNAČAJNIJA NALAZIŠTA
Poslije invazije „barbarskih" naroda u 6 i 7 stoljeću ostala su na nekadašnjim
područjima Rimskog Carstva u ruševinama napuštena ili teško oštećena i opljačkana čitava naselja i mnogobrojni drugi objekti građeni na izdvojenim mjestima
{villae rusticae, bazilike, utvrde i dr.). Mnoge su ruševine novi stanovnici izbjegavali,
a druge iskorištavali za svoje potrebe, već koliko su im odgovarale. Stare zidine
što su ih nalazili u poljima seljaci nisu baš voljeli, pa su ih izbjegavali. Još i danas
mnoge rimske ruševine leže zarasle u korov i draču. Druge su, opet, iskopavali
i krčili, pa su im poslužile kao dobrodošli kamenolomi gotova kamcna za gradnju
novih gradevina. Jos u antici je bilo slučajeva da su iz obrambenih razloga rušili
pojedine objekte kako bi došli do materijala potrebnog za jačanje gradskih bedema.
Takvi su slučajevi bili mnogo češći nakon srednjeg vijeka, a naročito u novije doba.
Takav je primjer, Majdaništa u Vrbi kod Glamoča. U drugim su slučajevima rusevine bile zasute nanosima, pa su ležale nešto dublje zatrpane u zemlji, ili ih je bujica
odnijela i djelomično zatrpala nanosom. Česta im je sudbina da su bile preorane
ili iskrčene u poljskim radovima.
Naučni interes za rimske ruševine pojavio se u evropskim zemljama u doba
humanizma i renesanse, ali je do značajnijih iskopavanja došlo tek u 18. st.
(Pompei, koje je 79. g. n. e. zatrpala provala Vezuva, na primjer). Kod nas je do
prvih iskopavanja došlo tek u drugoj polovici prošloga vijeka, i to u aranžmanu
Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Jedini način da se upoznamo s kulturnim razvitkom zemlje, naročito tamo gdje nije bilo pisanih vrela, bilo je arheološko iskopavanje, upotpunjeno i drugim metodama.
Istraživanja arheoloških objekata iz doba Rimskog Carstva u Bosni i Hercegovini usko su povezana za osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888 g.
Pojedinačnih pokušaja da se opišu i prouče neke zgode i starinski nalazi bilo je
i prije toga. Prve su pokušaje dali I. Fr. Jukić, M. Nedić, S. Kosanovié, S. Trifković,
pa L. Zore i V. Vuletić-Vukasović i neki drugi. Tome ranom periodu pripadaju
i radovi stranih istraživača, kao što su O. Blau, A. Evans, E. Sainte-Marie, M.
Hoernes, J. Asboth i drugi. Prvu modernu historiju Bosne, s osvrtom i na rimsko
doba, dao je Vj. Klaić (1882. u Zagrebu, njemački prijevod 1885. g.). Organizirana
istraživanja, u okvirima za to osnovane institucije, započela su tek nakon formiranja
Zemaljskog muzeja, čija se stota godišnjica djelovanja upravo slavi. Na tome polju
su ponešto učinile i vjerske ustanove, koje su na inicijativu brojnih znanih i neznanih pregalaca pokretale akcije prikupljanja raznih spomeničkih predmeta, pa tako
i onih iz rimske epohe. Iz takve je zbirke izrastao i franjevački Muzej na Humcu,
kod Ljubuškog, koji je 1985. g. proslavio stotu godišnjicu postojanja. No, Zemaljski
je muzej, kao jedina naučna ustanova u zemlji, razvijao muzeološke i naučne aktivnosti u svim svojim odjeljenjima (arheološkom, biološkom, petrografsko-mine15