moralo je proći đosta vremena, jedno i pol sto/jeće, da se i u unutrašnjosti, u današnjoj
Bosni, steknu svi potrebni uvjeti.
Zadatak monografije je, kako smo već istakli, da rekapitulira i valorizira sva,
ili gotova sva, saznanja što smo ih ο tint pitanjima stekli u toku više od jednog stoljeća
sistematskih arheoloških ispitivanja. Medutim, već sama činjenica što još uvijek nisu
u nauci mnoga pitanja riješena i kompletirana, trazila je da se ponegdje predu granice
današnje Bosne i Hercegovine, a to može samo koristiti osnovnom zadatku osvjetIjavanja pojedinih regija kao cjelina.
Ονο je već treći pokušaj, ovogaputa u širem obimu, da se opišu i prikažu osnovne
smjernice društveno-političkog i kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine u rimsko
doba. Osnovne rezultate arheološkog istraživanja opisao je Κ. Patsch još 1911. g. u
predavanju „Bosna i Hercegovina u rimsko doba" (Sarajevo 1912). Sliënog je karaktera, ali mnogo produbljenije, i Patschevo djelo „Herzegowina einst und jetzt" {Beč
1922), koje je ograničeno samo na Hercegovinu kao bolje istraženu. Drugu, opširniju
sintezu napisao je D. Sergejevski u radu „Doba rimske vladavine", u Kulturnoj istoriji
Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1955), u kojoj je sumirao istraživanja do pedesetih
godina našega stoljeća. Monografskog su karaktera i radovi Ph. Ballifa ο rimskim
cestama (Beč 1983), Ε. Pašalića ο naseljima ί komunikacijama (Sarajevo 1960) te
ο materijalnoj i duhovnoj kulturi (Sarajevo 1966, 1985), Đ. Basier a ο arhitekturi
kasne antike (Sarajevo 1972) / autora ove monografije ο Dolabelinu sistemu cesta
u rimskoj Dalmaciji (Sarajevo 1974), koji su svi okrenuti pojedinim segmentima antike i njenih dostignuéa.
Rimsku provinciju Dalmaciju su u cjelini opisivali i strani istraživači. Sinteza
H. Consa, izrađena još u prošlom stoljeću (1882), pretežno po narativnim izvorima,
već je zastarjela. Monografije M. Pavana (1958), G. Alfô'ldyja (1965) / /. /. Wilkesa
(1969), svaka s posebnim karakteristikama, pisane su na savremen naâin, s bogatim
izborom arheološ