poljoprivrednih doseljenika iz Italije, na primjer na Brotnju, čini se, uskoro su
počeli stupati i u rodbinske veze. U području oko logora na Humcu domaće su se
djevojke udavale za vojnike i veterane. Ponekad su se domaće djevojke udavale i za
domaće mladiće na službi u rimskim pomoćnim jedinicama, te se s njima vraćale
kući (CIL XVI 38, Salona a. 93. n. e.). Inače su potvrde ο povratku isluženih vojnika u domovinu dosta rijetke, češće u Panoniji nego u Dalmaciji.75
Romanizacija je imala i razne druge vidove, pa ćemo pojedine sasvim ukratko
opisati. Dosta rano, još tokom 1. st. n. e. ,došlo je i do izjednačavanja domaćih
božanstava s onima iz rimskog panteona. To je tzv. interpretatio Romana,''6 „rimska
interpretacija", po kojoj se domaće božanstvo naziva imenom odgovarajućeg rimskog božanstva, kao u primjerima Nepiuno AndabijaeT), gdje se domaći Andabia
izjednačuje s rimskim Neptunom (VAHD, LV, 1953, 247 iz doline Cetine), ili Bindo
Neptuno iz Privilice kod Bihaća (o čemu je bilo govora i naprijed)77, i u drugim teonimima u kojima je dolazilo do takvog izjednačavanja.78 Najbolji primjer rimske
interpretacije pruža kult domaćeg boga šuma i prirode (VidasusT), koji se i u Dalmaciji u imenu, pa i u nekim njegovim kultnim specifikacijama, izjednačio s italskim
Silvanom. Ipak, na brojnim reljefnim prikazima ovo se staro ilirsko božanstvo
prikazuje kao teriomorfno biće, slično arkadskom Panu, a ne italskom antropomorfnom Silvanu, dok je Dijana poprimila antropomorfni oblik grčke Artemide.79
Romanizacija se očituje i na ilirskom onomastiku, iako su se još dugo ponegdje održavale i domaće forme, kao kod delmatskih Ridita u šibenskoj zagori i
Salviata na Glamočkom i Livanjskom polju (Plator Carvius Batonis (/.) WM BH
11 (1908), 131 M. Kablići; Surus Pirami (f.) GZM 1927, 257, usp. CIL III 13985
Podgradina, Glamoč). Kada domaći već i nose rimska imena, formula se ipak razlikuje od rimske (T. F([). Valens Varron(is) f. Sporn., 93, 10 Breza; Ael[iu]s Ferox
et A[el]ia Plat{ï)no GZM N. S. 37, 1982, 20 n. 9), sa svojim osobnim imenom {Valens, Ferox) na mjestu kognomena, u ovom slučaju već prevedena na latinski (qualque).s0 Tek će kršćanstvo (od 4. st. dalje) dovesti do kozmopolitskog izjednačenja
sa svojim specifičnim imenskim repertoarom.81
Značajan doprinos romanizaciji u gradskim sredinama dala su i razna religiozna i strukovna udruženja (collegia). Najznačajniju je ulogu odigrao collegium
Sevirum Augustaliu