6. CIL III p. 940, VII, Kanabis leg. XIII Gem., Apulum, 142 g; Dasius Breu-
cus.
7. CIL XIII 5378: Breucus lib. Noni (aretinski žig na loncu, 1. st.).
Usp. A.Dobo, Inscriptiones ad res Pannonicas pertinentes 184, 188, 187, 365,
186, 226, 229.
Breučka je onomastika čisto ilirska (A. Mocsy 1959, 75).
LITERATURA
J. E. Bogaers, Cohortes Breucorum, u: Berichten van de Rijksdienst voor het Oudheidkundig Bodemonderzoeck (dalje ROB), Leiden, 19, 1969, 27—50, T. III/l—2, IV/1—2, V/l—2. C.
Cichorius, RE, 1901, 257—260. G. Alföldy, Hilfstruppen der römischen Provinz Germania
Inferior, Epigr. Stud. 6, Düsseldorf 1968.1. Bojanovski, Octo cohortes Breucorum, Zbornik AD
BiH, II (u stampf). Usp. i A. Betz 1935, 321, Nr. 422, 423. A. Mocsy 1959, 75, 263, i Pannonia,
621, Delmati u Britaniji, M. Zaninović, The Delmatae in Britain, Acta of Fifth Epigraphic Congress 1967, 299—304 (kasnije doba). Usp. J. Brunšmid, Col. Aelia Mursa, VAHD IV, 1900, 27
i D. Pinterović, OZ XIII, 1971, 121—129.
IV. RIMSKI VOJNI LOGOR NA GRAČINAMA KOD LJUBUŠKOG
Ο rimskom vojnom logoru na Gračinama, na Humcu kod Ljubuškog, malo
se znalo, napose sa prostornog i arhitektonskog aspekta. Prve pouzdanije rezultate
i saznanja ο njegovu položaju i arhitekturi dala su arheološka istraživanja po Programu „Gracine 1977—1979", koje je financirala Republička zajednica za naučni
rad u Sarajevu zajedno s SO Ljubuški i Zavodom za zaštitu spomenika kulture
BiH u Sarajevu, a kojima je rukovodio potpisani. Za tri godine iskopavanja istraženo je oko 2500 m2 površine logora, što otprilike odgovara šestini logorskog areala
koji se prostirao na nekih 15000 m2 površine. Logor je bio izgraden na terenu koji
nije bio prije nastanjen.
U tri kampanje (1977, 1978 i 1979) otkopan je kompleks koji se sastoji od
četiri građevine, od kojih su dvije otkopane u cjelini, a dvije djelomično. Sve četiri
zgrade su međusobno povezane, dok su se ostali objekti nalazili na jugu i zapadu
od otkopanih zgrada, u onome dijelu Gračina koji još nije istraživan, a na kojem
leže velike gomile kamena od ruševina.
Cijeli areal logora bio je opasan kamenim bedemom, koji je bio širok 0,90 m.
Ο obrambenim objektima na bedemu — porte i kule (?) — ne može se ništa konkretno reći jer se još nije vršilo iskopavanje.
Na istraženom prostoru izdvajaju se tri zgrade. Najveća i u supstrukcijama
najbolje očuvana je srednja zgrada s oko 550 m2 površine (II). To je vrlo solidno
građen objekt, s centralnim grijanjem i podovima pokrivenim crno-bijelim mozaicima i opekom, dok su interijeri izvedeni u fresko-tehnici, u crvenoj, zelenoj i bijeloj
boji. Istočni dio zgrade imao je dva etaža. Vjerojatno se u ovoj zgradi nalazilo
zapovjedništvo logora, odnosno ko horte (principiai). U istoj su zgradi bile i upravne
kancelarije. Uređenje i konstrukcija zgrade III potpuno odudara od izgleda opisane zgrade. Radi se ο prizemnoj građevini užih zidova, građenoj jednostavnije,
bez čvrstih podova. Po relativno bogatim pokretnim nalazima raznovrsnih vojničkih
predmeta dnevne upotrebe, može se zaključiti da se radi ο paviljonu za momčad.
Po analogiji, mogu se zamisliti i ostali još neistraženi paviljoni, njih šest, koliko
je jedna kohorta imala centurija u punom sastavu: dva ili tri sjeverno i istočno od
366
centralnog objekta, a tri ili četiri jugozapadno na neistraženom prostoru. Tome
valja dodati i paviljon za turmu konjanika, njih trideset.
Da je doista u pitanju vojni logor, ne govori samo položaj i arhitektura pojedinih objekata nego i raznovrsni predmeti vojne upotrebe, od opreme i oružja,
tipičan inventar rimskih vojnih logora. Vojničku provenijenciju i funkciju građevina na Gračinama potvrđuje i nalaz opeka s pečatima vojnih jedinica — LEG VIII
AVG i COH I BELG.
Logor je nastao najkasnije do 14. g. n. e., kada je Tiberije u okolicu Ljubuškog
(pagus Scunasticus) doveo svoje veterane. Vjerojatno je postojao i ranije, u vrijeme
borbi s Delmatima 53. do 39. g. pr. n. e., možda građen od laganog materijala
(opus craticium), a najkasnije u vrijeme Augustova pohoda na Delmate, od 35.
do 33. g. st. e. Najstariji pouzdani materijalni dokazi ο postojanju zidanog logora
jesu tegule sa pečatom Pansiana, od kojih je nadeno nekoliko primjeraka, i sa žigom
Q. C. P. PANSIANA iz 43/42. g. st. e. Opeke ove figline s ranim pečatom određuju
izgradnju bar jednog dijela logora u sam početak principata (usp. Uvod, pogl. B).
Iako Cohors III Alpinorum equitata nije na Gračinama ostavila gradevinskih
natpisa ni pečata, čini se da je upravo ona učinila najviše na izgradnji stalnog logora.
COH III ALP je ovdje boravila cijelo 1. st. Nju je na Gračinama u 2. st. zamijenila
Cohors I Belgarum, koja je ostavila i pisane dokaze ο gradnjama na logoru. Takvo
datiranje potvrđuju i dosta bogati numizmatički nalazi, od kojih neki pripadaju
i ranom dobu cara Augusta. Da li je logor nakon odlaska vojske u 3. st. pripao
carskom fisku, ili je služio u neke druge svrhe, zasad nije poznato. Sudeći po nekim
nalazima, ovdje je život, ne tako intenzivan, trajao i dalje.
Rimska vojska u dolini Trebižata nije se oslanjala samo na logor na Humcu
nego i na cijeli niz manjih kaštela i burgusa. Samo na brdu iznad Ljubuškog stajala
su tri ili četiri takva objekta, pa zatim u Vitini, Tihaljini, Posuškom Gracu i drugi.
Utvrde iznad Ljubuškog, sudeći po nalazu Hadrijanova srebrnog novca (F. Fiala
WM BH III, 281), bile su aktivne još u prvoj pol. 2. st. Svakako su i ovi kašteli,
pripadali vojnom logoru na Gračinama kod Ljubuškog.
Jedan se augzilijarni vojni logor nalazio i u Doboju, u sjevernoj Bosni (I. Čremošnik, Rimski castrum kod Doboja, GZM (Α.), n.s. 39, (1984), 23—84). Sudeéi
po imenu Castra, jedan se logor, vjerojatno, nalazio i u današnjoj Banjoj Luci,
na mjestu Kastela.
LITERATURA
C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Wien 1907, 60—78, 1—118.
Isti, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, u: Jahrbuch für Altertumskunde II,
Wien 1908, 87—117. V. Atanacković - Salčić, Kameni spomenici u arheološkoj zbirci
na Humcu, N. st. XIV—XV, Sarajevo 1981, 257—284, nn. 1—35. I. Bojanovski, Epigrafski i topografski nalazi s