Ljubije ne navodi područje štogaje Gaj Julije Agatop držao u najmu, ali najvjerojatnije su to bile ferarije nekadašnje Gornje Panonije {ferrariae Pannonicaé), u to
vrijeme — oko 201. g. već objedinjene s ostalim ferarijama („konduktor ferrariarum obiju Panonija i prekomorskih provincija", Mursa)14.
4. Beneficijarski natpis iz Banje Luke L. Sicinius Macrinus b. cos. P. S. -= P(annoniae) S(uperioris), oko 210. g. (CIL III 14221), također govori da je Bosanska Posavina stajala pod upravom panonskih namjesnika, i to njezin zapadni
dio namjesnika Gornje, a istočni Donje Panonije15.
5. Za vojni logor u Doboju, u kojem su boravile i dvije kohorte iz dalmatinske
vojske (ako je tačna rekonstrukcija vrlo fragmentarnih natpisa), smatra se da je
već pripadao Dalmaciji1'. No, uzmemo li u obzir da se radi ο logoru duboko uvučenom prema sjeveru, ne može se isključiti da je ovaj peripanonski logor bio samo
etapna stanica na putu tih jedinica, a da je faktično pripadao Panoniji, što je po
njegovom sjevernom položaju vrlo vjerojatno. (Ukoliko je Doboj pripadao Dalma
ciji, bila je to njena najsjevernija enklava, odnosno ,,džep".)
6. Natpis Aure{lius) Ca[mp]anus b. cos. p(rovinciae) P(annoniae) I(nferioris)
(CIL III 12732, Domavia) iz poč. 3. st. takoder bi potvrdivao pripadnost dijela
Argentarija Panoniji Donjoj17.
7. Iz sjeveroistočne Bosne (Semberije?) potječe epitaf M. Titio Proculo d[ec(urioni)] col(oniae) Sirm{iensium) (duo)viro, itd18. Ako ovaj natpis potječe iz Sembe
rije, imali bismo još jedan pisani dokaz da je i istočni dio Bosanske Posavine pri
padao koloniji Sirmiju, dakle Donjoj Panoniji.
8. Jos jednog dekuriona col(oniae) Sirmi imamo i na natpisu-palimsestu iz
Lutvin-Hana (Voljevica), u blizini Domavije na Drini (CIL III 12739 + 12740).
Tumačenje natpisa je vrlo nesigurno, ali bi se moglo uzeti da je inače anonimni
sin kao dec. col. Sirmi, postavio nadgrobni spomenik svome ocu, takoder anonimnom prokuratoru argentariarum Delmaticarum, što bi reflektiralo stanje nešto
prije reorganizacije rudnika što ju je proveo Marko Aurelije19.
1
4
Ljubija: D. Sergejevski GZM (A), n. s. XVIII, 1963, 88, br. 1. Mursa: M. Bulat, Obavijesti HAD-a, XV/1, 1984, 21. — Ferrariae Pannonicaé: CIL HI 4809 Virunum iz pol. 2. st., spominju
se β. Septueius Clemens, coniductor) fer(rariarum) N(oricarum) P(annoniarum) D{almaticarum),
te prokuratori ferarija ß. Septueius Valens, T. Cl. Heraclea i Cn. Octaiyius) Secundus, usp. I. Boja
novski, ARR VIII—IX, 1982, 108.
1
5
K. Patsch GZM V, 1893, 681 = WM BH V, 1897, 228, Banja Luka. A. Betz, Unter
suchungen . . . 1939, 75, br. 295, usp. i str. 59, bilj. 132, i ovog beneficijara ubraja u oficij dalmatinskog namjesnika,
18
CIL III 14619, a + b, Doboj p]raef(ectus). coh{ortis). I Fl(aviae) [H]ispano[r]um i 14618,
A + B> Doboj .. .? instante M .................. (centurione) curante coh(ortem) ................. miliar[iam]
sto se popunja u / Delm(atarum) miliaria, usp. I. Bojanovski, Doboj i njegovo područje u antici
(u štampi). Ο augzilijarnim trupama provincije Dalmacije v. G. Alföldy 1962, posebno 294, br.
12/9 i 15/1, prvi iz vremena Flavijevaca, a drugi Severa.
1
7
K. Patsch, AEM XVI, 134. Usp. A. Betz, Untersuchungen . . ., 1939, 74, br. 290 (ubraja
ga u beneflcijare Dalmacije). Vidi i fragmentarni natpis nekog beneficijara iz Voljevice, D. Serge
jevski, Spom. 77, 1934, br. 12 na str. 12.
1
8
K. Patsch, Zur Geschichte von Sirmium, Strena Buliciana, 1924, 229. dd., naden ,,u
sjeveroisto&ioj Bosni, a potječe iz ostavštine F. Ballifa". Usp. I. Bojanovski, Godišnjak CBl —
XIX/17, 1981, 161.
" K. Patsch, AEM XVI, 135—137. D. Sergejevski, GZM LII, 1940, 23—26, sl. 5 i 6.
Usp. A. i J. Sašel, ILJug. I, br. 83 = H. G. Pflaum, Carrières, Paris 1960—61 p. 399, n. 3 (cf. p.
1063), „procurator anonymus aetati imp. Hadriani vel Antonini Pii" (Šašel, ibidem). Vidi I. Bojanovski, Arheološko-epigrafske bilješke sa Drine, ČIG. VII, Tuzla, 1967, 46 — provenijencija natpisa: A iz Lutvin Hana (Voljevica) i Β iz Tegara na Drini.
328
9. Logor dalmatinskih augzilijara u Čačku govorio bi takoder da se i to područje zapadne Srbije nalazilo u sastavu Dalmacije. Granica prema Panoniji mogla
je ići manje ili više sjeverno od Čačka (dolinom Kolubare?)20.
10. I napokon, što se tiče panonskih rudarskih revira (argentariae, ferrariae),
noviji nalazi indiciraju da su ferarije u Starom Majdanu i one sjevernije od njih
pripadale provinciji Panoniji, te da su bile pod upravom splendidissimi vect. ferr.
itd. sa sjedištem u Sisciji (CIL III p. 1742, Sisak), a na to ukazuje i kult Sedata iz
Starog Majdana21. To bi, pak, moglo značiti da su se ferrariae Pannonicaé s natpisa
iz Virunuma u Noriku (CIL III 4809), koje su zajedno s ferarijama Norika i Dal
macije u prvoj polovici 2. st. bile u zakupu jednog te istog konduktora, nalazile
oko Ljubije, Starog Majdana i Bosanskog Novog (Japra). Stogaferrariae Delmaticae
s istog natpisa treba tražiti južnije od njih i od provincijske granice (rudnici oko
Šipova, Bugojna, Fojnice itd.). Analogno tome su i rudnici (metalla) na Drini u
početku bili podijeljeni između dvije provincije, na čelu s posebnim upraviteljima
odvojenih argentariarum Pannonicarum i argentariarum Delmaticarum (npr. CIL
III 12739 + 12740, Voljevica i Tegare), dok nisu oko 160. g. n. e. bili objedinjeni
pod upravom jednog prokuratora metallorum Pannonicorum et Delmaticorum (CIL
III 12721, Domavia)22. Danas još nismo u stanju povući i graničnu crtu između
panonskih i dalmatinskih argentarija na Drini, ali je ona morala voditi po Drinjači,
ili nešto južnije, pa bi po tome i rimska Argentaria bila u upravnom pogledu podijeljena na dva dijela. Sjeverni bi dio pripadao kolonijalnom ageru Sirmiuma, a
južni najprije teritoriju municipija, a kasnije kolonije Domavije, kao središta prvobitnih dalmatinskih argentarija.
Ako, dakle, uzmemo sve navedene orijentire, pa ako ih povežemo crtom, a
uz to uvažimo i navode iz pisanih (Plinije, Apijan, Ptolemej) i epigrafskih izvora,
dobit ćemo potencijalnu konturu provincijske granice između Dalmacije i Panonije
linijom koja prolazi nešto južnije od Vslike Kladuše, Dragotine, Ljubije i Bosanskog
Novog, pa dalje južnije od Doboja (ukoliko je njegov