Koliko gcd reljef Pana i nimfe i bio primitivne izrade, on je također već proizvod
sinkretizma i asimilacije predrimskih i rimskih kultova na obalama Plive i Vrbasa45.
Što se ostaci rimskog grada nisu cjelovitije sačuvali, ima vise razloga: položaj
naselja na uskoj, strmoj (l'jevoj) obali Vrbasa i veliki nanosi s brda46, te taloženje
debelih slojeva sedre uz ušće Plive. Najvažniji je ipak razlog oskudica prostora.
na kojem ce se kasnije razvijati srednjovjekovno i tursko, a, napokon, i današnje
Jajce. Uz to je najveći dio građevinskog materijala iz starih ruševina bio ugrađen
u srednjovjekovni burg, na čijem je mjestu, očito, postojalo i neko utvrdenje daleko
prije njegove historijske pojave u 14. st., kada ga je obnovio i proširio vojvoda
Hrvoje Vukčić-Hrvatinić47.
U Jajcu je pri ušću Plive u Vrbas postojalo i jedno prethistorijsko naselje s inventarom kasnog broncanog doba (sedreno područje Varosnica i terasa uz Vrbas
u gradu), koje zbog specifičnosti položaja ni je moglo biti detaljnije istraženo48.
Nema elemenata koji bi ukazivali na kontinuitet naseljenosti i u željezno doba.
Međutim, egzistiranje jedne naseobine gradinskog tipa (oppidum) na Gradu logično
je i vjerojatno, ali su kasnije gradnje, rimske pa srednjovjekovne, sasvim zatrle
tragove toga utvrđenog naselja.
Jajce je prirodno središte zatvorene geografske cjeline što je formira planinski
okvir Vlašića i Karaule na istoku, Manjače na sjeveru i Ravne gore na jugozapadu.
Osim naselja u Jajcu, značajnije su rimske naseobine u tome području evidentirane
u Carevu Polju i u Divičanima, a naseobinski dementi u Klimenti, Kuprešanima
i Peratovcima49.
Na Metalci, u Carevu Polju (lokalitet je poznat i pcd imenom Gromile), djelovala je jedna rimska officina ferr aria srednjeg kapaciteta. Ruda se vadila u rudnicima oko Majdana, na Sinjakovu (fcdinae ferrariaè), a možda dovozila i iz majdana
oko Mrkonjić-Grada i sire okolice. Ofîcina se nalazila na velikom troskovištu
Ante i Ivana Leovca, cdakle potječu i neki nalazi (kapitel, ulomak natpisa, reljefna
ploča s motivom ptice i zmije itd.). Sa Metalke je i poznati reljef Silvanâ i nimfi50.
Iz susjednih Peratovaca potječe samo kasni natpis Arsae sorori infelici. . .,
a iz Kuprešana ulomak natpisa51.
U Divičanima, na desnoj obali Vrbasa, oko 6 km istočnije od Jajca, na starom
putu preko Karaule nalazilo se jedno relevantnije naselje, smješteno uz bogat izvor
vode. Naselje, koje je nedavno istraživano, zahvata areal od približno 500x250 m52.
Područje oko Divičana je i u srednjem vijeku, i kasnije, sačinjavalo manju
župu Dnoluku, pa nije isključeno da je i u rimsko doba u Divičanima mogao biti
centar jedne peregrinske župe. Krozpivičaneje, izgleda, prolazio i važan put, možda
potencijalni pravac ceste Baloia (Šipovo)—Apeva (Jajce?)—Sapua (Divičani?)
________________________________________________________________
■
Berseïïum (Turbe?)—Ibisva (koruptela od Bistuat)™. Iz Divičana potječu i ulomci
od dva nadgrobna natpisa te vješto klesani reljef konjanika koji se sada nalazi
u Franjevačkoj zbirci u Jajcu54. Na natpisima se spominju imena Flav(imT) i Maxi(musi). Bilo je i novijih nalaza55.
Izvjesnu indikaciju za identifikaciju Ravenatove civitas Sapua s Divičanima
pružao bi terminacijski natpis s Vaganca u Vaganu na Janju — inter Sapuates et
(Ael)matinos (CIL III 9864) iz 37—41. g.56. Natpis je, naime, uklesan u živu stijenu
na potoku Vagancu, pa ako od te stijene gledamo prema sjeveru, niz Vaganac, s
desne, tj. istočne strane bi ostao teritorij Sapue (etnikon Sapuates), dok bi s lijeve
(zapadne) strane Vaganca (i Vrbasa) bili pašnjaci i šume Ematina (Ae(1)matinos)bl.
Morfološka je, naime, konstelacija na terenu takva da su dvije plemenske civitates
mogle držati (samo) jedna desnu, a druga lijevu obalu Vrbasa. Najveće antičko
naselje na desnoj strani Vrbasa, što nam je poznato, smješteno na prisojnom i —·
u prometnom pogledu — pogodnom položaju, bilo je u Divičanima. Očito se radilo
ο dosta prostranim župskim teritorijima, jer, po Tabuli, distança od Lamatisa na
sjeveru do Vaganca na Janju iznosi oko 33 milje (= oko 50 km)58. Što se tiče antičkog
naselja u Jajcu, u izvorima nema elemenata po kojima bismo mogli odrediti kamo
je spadalo tamošnje naselje, području Sapue ili Aemate (?). Po relevantnosti koju
je vremenom stekla rimska naseobina u Jajcu, možda bi bilo logičnije tražiti centar
plemenske civitas Sapuata upravo na obali Plive i Vrbasa. No, zasad nema podatka
45
Ć. Truhelka, GZM IV, 1892, 320, si. 6 = WMBH II, 1894, 92, si. 5. K. Patsch, GZM
VI, 1894, 767, si. 3 = WMBH IV, 1896, 263, si. 34 (Brdo, Jajce). K. Patsch, GZM XII, 1900,
176, si. 8 = WMBH VIII, 1902, 109, si. 46 (Silvan iz Jajca). V. Paškvalin, rad nav. u bilj. 50.
Ο kultu Jupitra Depulsora (IOM DEPULSORI) v. Lj. Zotović, Kult Jupitera Depulsora, Starinar, XVII, Beograd 1966 (1967), 37—38, napose str. 37.
46
Grobovi kod Banjalučke kapije su otkopani na dubini od 4 m, a razni arheološki artefakti
kod Doma kulture na 3 metra; usp. V. Paškvali n i Đ. Bas i er, cit. rad.
47
Ć . Truhel ka, D i e K öni gsbur g ja jce. Gesc hi cht e und S e he nsw ürdigk eit en = Kra ljevs ki
grad J aj ce, oba izdanj a u S ar aj evu 1904. godine, passi m. Us p. P . Anđelić, bilj. 35.
48
Đ. Basier 1963—64, 40. V. Radimsky, Prethistorijska nalazišta . . ., Sarajevo 1891,
97. M. Mandić, Starinar V, 1930, 48—50. Ο latenskom nalazu iz okolice Jajca, Ć. Truhelka,
Kraljevski grad Jajce, 1904, p, 5. Usp. i P. Peršić, izvještaj iz 1932, rukopis, u mom posjedu.
49
Kupre'sani: D. Sergejevski, GZM, n. s. VI, 1951, 305, br. 9, T. I, 3, s jednom riječi u
natpisu: FELICITf. . . Peratovci: Idem, GZM LU, 1940, 19, si. 3: D] m. Arsa[e] [s]orori enfilci(l)
IOSE (?) memoria(m) posuit (4. st.). Klimenti: I s t i , GZM L, 1938, 56, si. 6 — kapitel. Jajce: I s t i
GZM, n. s. VI, 1951, 306, si. 8 — ulomak natpisa: A]urel[i. . .] Marcel[i. . .]. Šedinac: K. Patsch,
GZM XII, 1910, 192 — aureus cara Valentinijana II = Cohen 17. Za natpise y. A. i J. Šašel, lLJug.
I, 1963, br. 148, 149, 151.
50
Usp. D. Sergejevski, GZM L, 1938, 61—63. Sa Metalke je, lok. Gromile, i ulomak nat
pisa. Isti, Spom. 88, 104. sa si. V. Paškvalin, Reljef Silvana i nimfi sa Careva Polja, GZM (A),
n. s. XIX