Talionica (officina ferraria) u Starom Majdanu djelovala je u 3. i 4. st., dakle
nešto kasnije od pogonâ u dolini Japre. Ο dugotrajnosti i intenzitetu njenog rada
najrječitije govore prostrane i duboke (do 6 m) halde troske. Djelovala je sve do
polovice 5. st., kao i pogoni u dolini Japre, a vjerojatno i nešto kasnije.7 Rad željeznih rudnika u Ljubiji može se po epigrafskim potvrdama pratiti od najstarije
potvrde 201. g. do izmedu 253. i 268. g., iz kojihpotječe najmlađa potvrda. Sve su
to žrtvenici u počast božice Terra Mater, personifikacije plodnosti tla, a za zdravlje
i dobro (pro salute) raznih vladara 3. st.: Septimija Severa, Karakale, Aleksandra
Severa, supruge Gneje i majke Julije Mameje, cara M. Julija Filipa i vladarske
obitelji, te nepoznatog vladara između 253. i 268. g.8 Kako smo to već naprijed
vidjeli, najstariji dokumenat potječe iz 201. g., kada je ferarije na Sani držao u zakupu G. Julije Agatop (Agathopus), a njima upravljao vilik Callimorphus, sudeći
po imenima, oba su Grci ili helenizirani orijentalci.9 Već sa žrtvenika iz 209. g.
doznajemo da se na čelu revira nalazi carski prokurator, po imenu T. Verecundus,
a vilik je bio Kalimorf, onaj isti s are iz 201. g.10 Uvodenje prokuratele u rudnicima i talionicama u zapadnoj Bosni datira, dakle, iz početka 3. st., za vladavine
Septimija Severa. Are su obično postavljali vilici 21. aprila, na praznik rudnika.
u počast cara, ali po naređenju carskog prokuratora (sub cura procuratoris).
Značajni epigrafski spomenici potječu i iz Starog Majdana, sjeverozapadno
od Sanskog Mosta, a posvećeni su panonskom božanstvu Sedatu — Sedato Aug(usto) i orijentalnoj božici Nemezi — Nemes(i) Piae, što ukazuje na jak utjecaj
Grka i orijentalaca i u ovoj ferariji. Orijentalci su, čini se, i Aurelius i Ianuarius,
vilici u ferariji. Ipak, u odnosu na žrtvenike iz Ljubije, pada u oči i jedna značajna
razlika. Vilici ovdje ne postavljaju are sub cura procuratoris, kao u Ljubiji, i ne
postavljaju ih za dobro cara. Are postavlja col(l)egiutn za zdravlje vilika Aurelija
(oba ex vota Sedatu), odnosno u cast (in honorem) kolegija i vilika Januarija (ara
posvećena Nemezi), dakle pro salute neposrednog stručnog upravitelja, te u cast
njegovu i kolegija.11 Ονο je ujedno i prva potvrda (uz onu iz Vrbe kod Glamoča)
kolegija (collegia) kao religiozno-strukovnih organizacija u unutrašnjosti Dalmacije. Potrebno je naglasiti da su ovo i prve potvrde Sedatova kulta na tlu današnje
Bosne. Sedatus se javlja u Panoniji i Noriku kao božanstvo vatre, što opravdava
njegov kult u talionici željeza.
7
8
I. Bojanovski, ARR VIII—IX, 121. Usp. bilj. 1/20.
D. Sergejevski, Rimski rudnici željeza u sjeverozapadnoj Bosni, GZM (A), n. s. XVIII,
1963, 85—99, br. 1—9 = A. i J. Šašel, ILJug. I n. 157—160, 161—162 (Briševo) i II n. 778, 779.
780. i9781. Usp. I. Bojanovski, ARR VIII—IX, 106—116.
D. Sergeje g6