Isakovci?), a onaj u Halapiću poč. 6. st.53 U starijoj fazi, kako se to vidi na bazilikama u Vrbi i Glavicama, bile su to manje crkve dvoranskog tipa (naos i narteks
sa prezbiterijem) koje su u 5. i poč. 6. st. na sjevernoj strani proširene prigradenim
prostorijama za baptisterij, konsignatorij i memoriju54. Bazilika u Vrbi bila je
gradska crkva, ali i sepulkralna, jer se uz nju, čini se, nalazilo groblje (ili bar jedan
njegov dio) još u pretkršćansko doba. Bazilika u Glavicama je ruralna crkva, koja
također pripada bosanskom, u stvari naronitanskom, tipu rane crkve, karakterističnom ne samo za unutrašnjost provincije. Sve tri crkve imale su nužni kameni
namještaj, menzu, pergolu, stupove s kapitelima, impost-kapitele i drugo55. U
Isakovcima, selu na istočnom rubu polja, djelomično su otkopani temelji gradevine
koja bi također mogla biti crkva, ali se po zidovima od tesane muljike (muljika,
lapor je mnogo upotrebljavan u rimsko doba kao gradevinski materijal, a njome
obiluje Glamočko polje) ne može pobliže odrediti kada je izgrađena. Iz Isakovaca,
naselja koje se, izgleda, nalazilo na Dolabelinu drumu iz 20. g. n. e. potječu i dvije
monumentalne stele, a nalazilo se češće i rimskog novca, što nas upućuje na postojanje neke manje aglomeracije56.
U organizacionom eklezijalnom pogledu Salvium (ksanoantički Sahiaticum),
koji je dotad pripadao salonitanskoj biskupiji, bio je 533. g. dodijeljen novoosnovanoj
biskupiji u Ludrumu (Biskupija kod Knina?), ο čemu će nešto vise govora biti
uz problem lokalizacije municipija Pelve.
Na osnovu navedenih razmatranja s velikom se sigurnošću može zaključiti
da se Salvium epigrafskih spomenika nalazio u Vrbi (s Podgradinom) na Glamockom
polju, a ne u Grkovcima. U Halapiću se, pak, nalazila putna stanica Salviae (It.
An B