broj građana s gentilnim imenom Aelius i predimenom P(ublius), kako se nazivao
Publije Elije Hadrijan45. Kako smo već imali priliku vidjeti, po logici društveno-političkog i administrativnog razvitka, u municipij je moglo prerasti samo autohtono
naselje na višem stupnju romanizacije, jer se samo indigena civitas (o postojanju
plemenske, odnosno peregrinske civitas nema ovdje formalnih potvrda) mogla
transformirati u status municipija. U takvoj municipalnoj zajednici vladajući sloj
građana čine domaći imućniji Ijudi (tzv. piccola borghesia ili zemljišna aristokracija) 46 . Od svih naselja na Glamočkom polju najbolje je uvjete imalo upravo ono u
Vrbi, dok se u Halapiću susrećemo vise s naseljem rimskog tipa. Centar municipija
bio je, dakle, u Vrbi (Salvium u užem smislu), dok je u Halapiću, kako smo vidjeli,
bila putna stanica Salviae. Salvium je autonomni status — sudeći po onomastičkim
potvrdama — dobio od Hadrijana, a ne od Vespazijana, kako se mislilo 47 , dakle
u pitanju je jedan municipium Aeliuni, a ne municipium Flavium, ali nam se carski
atribut osnivača nije sacuvao. Podizanjem u rang municipija Salviuma, Delminiuma,
i još ponekog grada, doprinijelo je ne samo jedinstvu i kvaliteti uprave nego je u
isto vrijeme širilo i bazu za novačenje u legije. Na municipium Salvium su ujedno
prešle i sve upravne funkcije ranije peregrinske civitas na njenom cijelom području.
Stanovnici jedinstvenog municipija Salviuma — Glamočkog i Livanjskog polja
bili su gotovo isključivo Aelii i Aurelii, što ukazuje na dva sloja rimskih građana,
starijeg po Hadrijanu, a mlađeg po Karakali. Necarski gentiliciji pripadali su
uglavnom strancima.
Aelii
Glamočko pol je :
P. Ael(ius) Procul[us] Podgradina, GZM 1928, 87, n. 9, si. 7. Aelius Maximus
Karus i Aelius Varro Hrast (Glamoč), GZM 1927, 261, n. 10. Ael{ius) Maximus
Proculinil (/.) Busija (Glamoč), GZM 1928, 79, n. 1, si. 1. Ael(ius) Titus ex
protectore Halapić(?), CIL III 9861 = 2760a p. 2165, 2270, cfr. GZM (A) n. s.
40—41 (1985—86), 100 ss., n. 20, si. 21.
Ael{ius) Anteros (ne Anterides!) b. f. cos. I. XIIII g(em.) Halapić, GZM 1927^
262, n. 11, T. II, 11 = G. Alföldy, Personennamen, 46 (a. 261), stranac.
P. Ael(ius) Cassianus Halapić, CIL III 13236.
P. Ael(ius) Celsinus (a. 241) Halapić, GZM 1927, 263, n. 12, T. V, 12 (stranac?).
Ae]l{ius) Celsus Paio[n]i(s) Rudići (Halapić), GZM 1927, 263, n. 13.
Ae]l(i. . ) Maximin{ .........] Vrba, Spom. 88 (1938), 120, n. 25.
Aelius Varro Vrba, Spom. 88 (1938), 111, n. 23.
Aelius Proclus i još tri osobe (frg.) Jakir, CIL III 9864 = AEM IV, 206, Usp.
GZM 1928, 88. n. 10, si. 8.
Aelius Capito dec. municipio Salvio (Starue natus) Kaštel Sućurac kod Splita,
CIL III 14249 p. 2328, 127, roden na teritoriju Salviuma(?).
Aelia Masso, P. Ael(ius) Victor i P. Ael(ius) Victorinus Isakovci, GZM (A), n. s.
33 (1978) 123 ss., si. 1—3.
Ael(ius) Cons[t ----- (frg.) Isakovci, GZM 1930, 106 d., usp. GZM 1933, 9, n.
6, T. VI, si. 6.
45
Raniji carski gentiliciji i ne dolaze na Glamočkom polju. I mišljenje da je Salvium
municipium Flavium pokazalo se netačnim. Usp. moj rad u GZM (A), n. s. ΧΧΧΙΠ, 1978, 116,
bilj. 4.
45
F. Grelle, L'autonomia cittadina fra Traiano e Adriano, Napoli 1972, 172—174, 204.
47
S Glamočkog polja poznato je blizu dvadeset Elija, uz svega četiri do pet Aurelija. Ako su
ovi nalazi realan odraz njihova broja, onda su Aelii bili većina. Vidi bilj. 45.
240
Ael(ius) Ru[fus] (frg.) Vrba, GZM (A), n. s. 37 (1982), 17, n. 1, si. 2.
Ael[iu]s Ferox et A[el]ia Plat(i)no . . . . (frg.) Vrba, ibidem, 20, n. 9, si. 7.
Aeli[us] Sir[ušl] ----- (frg.) Vrba, ibidem, 21, n. 12, si. 10 (?).
P. Aeli(us) Secundus d[ec1] Vrba, ibidem, 26, n. 23, si. 14 i T. I, 1—6.
Ael{i u W-a)____ (frg.) Glavice, GZM (A) n. s. 40—41, 1985—86, 86, n. 6, si. 6
Livanjsko polje:
Aeli Tertulla, Aeli(i) Saturninus et Rufinus Livno, GZM 1930, 160.
Ael{ius) TitusBatonis{f.)U\no, WMBH 11 (1909), 134 = GZM 1906,176,n. 3Aelius V '&