Osim Plereja, Daorsa i Ardijejaca (posljednjih samo manjim dijelom), u Juso
istočnoj Hercegovim su živjele još tri autonomne plemenske župe: Deraemista
sa XXX dekurija, Glinditiones (XLIIII) i Melcumani (XXIIII). Sve tri župe treh
tražiti negdje na sjeveru Hercegovine, između vododjelnice i sjevernih eranic*
teritorija koji su pripadali Diluntumu i Epidauru, dakle sjevemije od bazena Trebiš
njice. U obzir, dakle, dolaze Nevcsinjsko i Gatačko polje s nizom manjih kraških
pOljti.
Nadmorska visina ovih (danas) slabo pošumljenih planinskih polja premašuie
900 m, ona su rzložena jakim vjetrovima i obilnim snjegovima s oštrim kontincn
talnim podnebljem, pa na ovim poljima nalazimo vrlo rijetke rustičke vile, a nema"
ni epigrafskih potvrda ο boravku italskih kolonista. Sva je rimska građevinski
djelatnost ovdje bila vezana za saobraćaj, jer su preko obje vispoljane u planinskom
zaleđu Hercegovine vodile važne komunikacije, preko Nevesinjskog polja cesta
Narona—Sarajevsko polje, a preko Gatačkog polja cesta Epidaurum—Foča—
Pljevlja, odnosno Viicgrad—Domavia.
Glinditiones
Nevesinjsko polje je velika prirodna žljebina pravca sjever-jug nastala
vertikalnim slijeganjem terena između planine Crvnja (1921 m) na istoku i Veleža
(1969 m) na zapadu, s nadmorskom visinom od oko 850 m. Na sjevernoj strani
se otvara prema dolini gornje Neretve, a na jugu, preko doline Bregave, prema
donjoj Neretvi. S obzirom na tranzitnu intranzitnost kanjona Neretve između
Mostara i Konjica, nevesinjska je „žljebina" bila kao stvorena da preuzme promet
s mora u planinsku unutrašnjost zemlje15. Po većem broju prethistorijskih naselja
gradinskog tipa sa suhozidnim utvrdama na ovome putu (i na prilaznim putovima),
jasno se vidi da su i ovu komunikaciju Riraljani naslijedili iz ilirskog doba16. Dosta
ekstenzivno naseljena vispoljana pružala je dobre uslove samo za stočarenje.
Najveći broj naselja rimskog tipa, kao što su ona u Udrežnju, Biogradu, Zovora
Dolu, Lukavcu, Kifinu Selu (Drenovik), Postoljanima, Presjeci, Luci i Zaboranima,
povezana su funkcionalno za rimsku cestu i za promet na njoj17. Za priključn.e
putove bila su vezana i naselja u Brataču, Zovom Dolu, Džinovoj Mahali, Lukavcu
i druga. Svi su se ti putovi sticali kod vrela Drenovik u Kifinu Selu; onaj iz Gatačkog
polja (preko Zaloma), te s Morina (Ulog, Kalinovik) i Dabarskog polja (preko
Trusine). U Drenoviku se s obje strane Zalomke razvilo najveće rimskodobno
naselje na Nevesinjskom polju18. Za razliku od Gatačkog polja, na kojem je nađeno
kod Valjeva, naseljenici iz istočne Hercegovine. Na Pavlovića se naslanja i D. Vujičić, Hidronirai . . ., ANU BiH, 1982, 83. d. i Ο hidronimu Praca, Onom. Jugosl. 9, Zagreb 1982, 171. dd.
— Na osnovu natpisa CIL III 8353 ΙΟ M Pariino iz Mafikata i 14613 IOM Par(thino) iz Bioske,
oba kod Užica, (čiji je dedikant domorodac), jedni ih lociraju u područje Užica (A. Domaszewski )
dok drugi smatraju da su ovamo doselili s juga (S. Josifović). Ε. Swoboda, η. mj., smitra da su
u pitanju vojnici koji su ovdje privremeno služili u COH I MIL DELM. Ο tome vidi M. Pavan,
Ricerche . . ., 143. i bilj. 1. Ο ovome pitanju koje je još daleko od toga da bi bilo riješeno vidi i
poglavlje ο Mun. Malvesiatium. Ipak se čini da je mišljenje Ε. Swobode najbliže istini.
1
6
Ο probleniu tranzitnosti kanjona Neretve vidi moj rad: 1. Bojanovski 1978, 53—57.
18
Na prilaznim putovima: Jasena (Runjeva glavici), Udrež'\je, Trinini, Braiač, Zalom i
Lukavac, a na samom polju: Biograd, Bojišta, Nevesinje (Jezdoška gradina), Presjeka, Luka, pa
Slato, Podgrađe i druge.
1
7
I. Bojanovski 1978, 78—95.
1
8
I. Bojanovski 1978, 84. D. Sergejevski, GZM n. s. Ill, 1948, 58. T. Anđelić, Bratački Gradac, Nevesinje — rimsko nalazište, AP 21, 1980, 73. d.
dosta novčića iz predrimskog vremena, na Nevesinjskom polju nema evidentiranih
numizmatičkih nalaza. /
Nema ni pisanih podataka ο stanovništvu, pa ostaje jedino da nagađamo
koje je od Plinijevih plemena živjelo na njemu. Iz Grabovice (Slato) potječe jedini
nadgrobni natpis19, na kojem se spominju Aelius Maximus et Aelia Tatta, koji su
postavili epitaf kćeri Aeliae Marcellae20. Patsch je smatrao da je Aelia Tatta identična s istoimenom iz Dobr ićeva (CIL III 14620). Kako bilo, za nas je ovaj natpis
značajan u prvom redu kao svjedočanstvo romanizacije, koja je u prvoj polovici
2. st. zahvatila i peregrinske oblasti u dubljoj (planinskoj) unutrašnjosti provincije.
Budući da Plinije svoje civitates navodi abecednim redom, onako kako ih je našao
u službenim popisima, ne može se odrediti koje je od tih plemena živjelo na Nevesinjskom polju. U obzir mogu doći samo Glinditiones sa 44 i Melcumani sa 24 dekurije. Posljednji se često identificiraju s Apijanovim Merromenoi (III. 16), plemenom
koje je također 33. g. pr. n. e. priznalo rimsku vlast21. Što se tiče Melkumana, najkonkretniji podatak, i pored njegove neodredenosti, daje Ptolemej, koji kaže da
u unutrašnjosti Dalmacije žive Daorsi, a da su u njihovoj blizini Melkumani i Ardijejci22, pa kako su Ardijejci živjeli na donjoj Neretvi, jugozapadno od Daorsa,
Melkumane bi valjalo tražiti na suprotnoj (sjeveroistočnoj) strani od Daorsa, dakle
negdje na Nevesinjskom ili Gatačkom polju. Savremeni ih autori (Melkumane)
lociraju dosta široko u područje Nevesinja, Fojnice i Gacka23, dakle, na dva prostranija kraška polja, što je prema broju dekurija jednog ili drugog plemena ipak preširok prostor, i pored ekstenzivne naseljenosti obaju polja.
Ako se, dakle, uzmu u obzir mogućnosti (kapacitet) naseljenosti obaju polja,
mišljenja sam da se na Nevesinjsko i Gatačko polje mogu smjestiti oba ova plemena,
i to Glindicioni, kao veće, na Nevesinjsko (s manjim poljima: Udrežnje, Biograd,
Zovi Do, Slato i Lukavac), a Melkumani na Gatačko polje. Već i sam Apijanov
podatak da je Oktavijan sa Glindicionima imao poteškoća (III. 16) upućuje da
su Glindicioni živjeli u teže pristupačnim krajevima, a takvo jo, u oiidašnjim saobraćajnim prilikama, bilo i Nevesinjsko polje, teško pristupačno ne samo iz doline
Bregave nego i sa Dabarskog polja, a također i iz gornje Neretve21. Prema tome
bi Glindicioni bili istocni susjedi Nare(n)sa25.
1
9
Postoje još i dva natpisa na miljokazima, iz Udrežnja cara Filipa i D. Bijenja Maksima
Tračanina. Od 21 miljokaza, koliko ih je ukupno evidentirano na Nevesinjskom polju, od Udrežnja
do Zaloma, slabi tragovi natpisa sačuvani su još na dva, I. Bojanovski 1978, 121. d.
20
CIL III 12775 Grabovica. = I. Bojanovski 1976, 41, si. 13; usp. O. Blau, in Actis Acad.
Bcrol. 1886, p. 851, i K. Patsch, GZM VII1894, 353 = AEM XVI, 81: D]m. s. / Ae]l(ius) Maximus
I et AelQd) Tatta p(arentes) / Ael(iae) Marcellae l3f{ilias) defiunctae) an(norum) XX rivi sepulcr{um)
I fecenmt et sibi / et suis.
ai
Merroménnoi: K. Patsch, GZM X, 1898, 363. d. i bilj. 3. G. Alföldy, Dalmatien, 49,
58. J. J. Wilkes, Dataatia, 155, 156. S. Josifović, ŽA Vl/1936, 152—162.
!2
Vidi bilj. 11.
.
,,
23
G. Alföldy, Dalmatien, 49 „das Nevesinjsko polje und Gatačko polje mit seiner Um
gebung". Slično kaže i J. J. Wilkes, Dalmatia, 166: istocni susjedi Narenzija, na Nevesinjskom
i Gatačkom polju. W. Tomaschek 1880, 566, locirao ih je u sjevernu Crnu Goru. V. ι bilj. 25.
24
Ovaj kriterij vodi računa i ο kapacitetu naseljenosti obaju polja, što ilustnra ι savremeni
odnos (situacija), Nevesinjsko polje oko 20 000, a Gatačko samo 14 000 stanovnika (popis 19/1. g ) ,
/
što
......." '
" '
'
~ ..................................
'
~" —·"■"·
106
Drine, . . , „ , ilv.^, „ ... »............„ „ , _______ , __ , __ r______________
, ,
Drini, sjeverno od'Melkumaaa. A. Mayer, Die Sprache, s. v. Glinditiones, pozivajući se na A.
Bauer.'AEM 17, 140: „wahrscheinlich Nachbarn der Ditiones". Moje je mišljenje da su i Glindicioni i Melkumani morali imati svaki svoj dio polja, jer se raspodjela plemenskih tentonja ι
na tome bazirala, iz egzistencijalnih potreba su morali imati po nešto „humnine" i „planine .
107