6. Kako si se osjećala izvodeći svoju monodramu?
7. Jesi li se susrela s kakvim poteškoćama na pozornici ili iza nje?
8. Pruža li ti netko posebnu podršku?
9. Koji su tvoji planovi za budućnost?
10. Što bi poručila mladim umjetnicima?
Pet minuta prije nastupa osjećala sam jaku tremu, ali nema te treme koju malo skakanja i plesanja iza pozornice ne može odagnati. Na pozornici sam se opustila i stvarno sam uživala.
Na nastupu, sva sreća, nisam imala problema. Na probama je bilo svakakvih poteškoća – od psa koji je pojeo scenografiju do muke s cipelama i zaboravljanja teksta!
Naravno. Uz mene je cijela obitelj, a posebno majka koja mi uvijek daje savjete.
Završiti Filozofski fakultet te upisati dramaturgiju ili glumu. Ako se to i ne ostvari, sigurno neću odustati od glume. Planiram već neke kazališne projekte kojima bi se mogli priključiti i druge ljudi iz Kutine.
Poručila bih im da ne odustaju od svojih snova. Čak i ako ne uspiju kao profesionalci, neka ostanu amateri za svoju dušu!
Prizor iz Anjine monodrame
Intervjuirala: Klara Glibo, 3. d
49