Noć kazališta uz
„Život u kutiji za kekse“
Dana 17. 11. 2018. godine, povodom Noći kazališta, Pučko otvoreno učilište u Kutini priredilo je za svoje posjetitelje dvije predstave u vlastitoj produkciji. Jedna od premijerno izvedenih predstava bila je monodrama „Život u kutiji za kekse“ u izvedbi talentirane Anje Sokol, naše bivše učenice. Anja nam je otkrila odakle crpi inspiraciju, kako se osjećala na pozornici te štošta o svom životu nakon srednje škole.
1. Možeš li se prisjetiti kada si otkrila svoju umjetničku stranu?
2. Koliko vremena sada, nakon završetka srednje škole, uspijevaš posvetiti plesu i glumi?
3. Kako gledaš na srednju školu sada, godinu dana kasnije?
4. Koliko ti se život promijenio nakon srednje škole?
5. Što te inspiriralo za stvaranje monodrame „Život u kutiji za kekse“ i odakle inače crpiš inspiraciju?
Još od četvrte godine plešem balet, a tijekom osnovne sam škole krenula i u glazbenu školu. U prvom razredu srednje škole osmislila sam prvu samostalnu koreografiju za božićnu priredbu te sam tada počela otkrivati i svoju glumačku stranu.
Trudim se svaki dan barem pola sata plesati za svoju dušu. Nadam se da ću imati više vremena kada počnu praznici i „splasnu“ obaveze na fakultetu.
To je bilo jedno prekrasno životno razdoblje u kojem sam se počela razvijati i stekla prijatelje. Uvijek ću osjećati nostalgiju za tim danima. Smiješno je to što mi se svi školski problemi sada čine kao sitnice, kao mali kamenčići na životnom putu!
Život mi se okrenuo doslovno naglavačke! Shvatila sam da sam odrasla i odgovorna osoba. Pronašla sam se na Filozofskom fakultetu i znam da sam na pravom mjestu jer tamo svaki dan dolazim sa smiješkom.
Inspirirao me upravo završetak srednje škole. Tada sam se suočila s brojim strahovima jer sam morala odabrati svoj životni put. Monodrama prikazuje koliko su mlade osobe osjetljive i s čime se sve suočavaju u tom razdoblju svoga života.
48