Augustin | Page 34

Najljepše pismo

I ove smo godine, povodom Svjetskog dana pisanja pisma, održali natječaj za najljepše pismo.

Tema je ove godine bila slobodna, tj. nije bio zadan primatelj, što je učenicima dalo veću slobodu, ali i raznolikost pisama.

Poredak je sljedeći:

1. mjesto osvojila je Patricia Rakidžija (2. c)

2. mjesto Dora Brozović (1. b)

3. mjesto Barbara Beg (1. a).

Zahvaljujemo svima na sudjelovanju, a curama još jednom čestitamo!

U nastavku možete pročitati pobjedničko pismo u cijelosti.

Mala Ja

Ulica zlatnog doba 9

2011 Djetinjstvo

Patricia Rakidžija

Gornji Krivaj 66A

44 318 Voloder

U Voloderu,5.5.2019.

Draga Mala Ja,

nedostaješ mi. Vjerojatno baš i ne vjeruješ u to, ali koliko god ti sumnjala u moje riječi, svaka je

potpuno istinita. Znam da si s nestrpljenjem čekala dan kada ćeš navršiti 16 godina. Smatrala si da je

to vrijeme kada je ljudima otvoreno puno mogućnosti, a ujedno nemaju previše odgovornosti.

Slažem se s tobom. Slobodni su da istražuju nove osjećaje kao što je ljubav ili mržnja. Sjećam se da si

uvijek imala veliku želju za učenjem i stvaranjem novih prijateljstava. Imala si toliko pitanja na koje ti

ljudi nisu znali odgovoriti ili su jednostavno rekli: „Naučit ćeš to u školi“. Ti si svaku informaciju

pamtila i čuvala svako novo otkriće kao da je najveće blago. Isto je tako bilo i s prijateljstvima. Bila si

malo nervozna kada si prišla nekomu i počela razgovor, ali bila si tako slatko i šarmantno stvorenje pa

su te drugi odmah zavoljeli, bez obzira na njihovu dob. Njegovala si svako poznanstvo i s vremenom

ga pretvorila u prijateljstvo. Zabavljala si se s tim ljudima i proširivala svoj krug prijatelja. Bila si puna

života. Bila si ono što jesi. Nisi se pretvara ili prilagođavala svoju osobnost drugima. Bila si ti. I zbog

toga te neizmjerno poštujem i divim ti se. Možda misliš da je ovo bezvezno laskanje, ali uistinu nije.

Ne možeš ni zamisliti koliko cijenim te kvalitete u ljudima i koliko ih je teško naći.

Baš ti se zato moram ispričati.

Ti imaš sve vrline koje sam navela, ali ja sam ih izgubila. Možda ti se tako ne čini, ali izgubila sam ono

najvrednije što sam imala. Ne mogu ti opisati koliko mi je žao. Ne, nije sve u redu i koliko god me ti

tješila i uvjeravala me da se te stvari mogu ponovno naći, ja ću još uvijek osjećati grižnju savjesti. Te si

kvalitete dobila na poklon, a za neke malo i radila…a ja…ja sam na njih gledala kao na nešto nevažno,

nešto zamjenjivo. Sada znam da sam bila u krivu. Srce mi puca kada razmišljam o tome što je moglo

biti da sam njegovala tvoje vrline. Već duže vrijeme se trudim vratiti to izgubljeno blago. Podbacila

sam. Vjerojatno sam ga ostavila tako daleko da ga je nemoguće pronaći. Žao mi je. Sada sam netko

koga ne volim. Sad sam netko koga ti ne bi mogla prepoznati niti bi mogla vjerovati da sam to ja. Sada

sam samo sjena onoga što si ti.

34