Teško je objasniti zašto volim ovu napaćenu zemlju punu hladnog kamena i užarenog sunca, punu prevrtljivih rijeka koje poniru, nestaju i javljaju se pod novim imenom. Volim tu zemlju jer tu je moja šuma, moje polje, moje rijeke, moji grobovi i moj dom.
Luka Lasić, 1. b
31
Na ulazu u moje selo stražari groblje. Tu skupina stoljetnih stećaka začuđeno promatra novi svijet i zagonetnim crtežima govori o prošlosti kada si i na onaj svijet želio ponijeti svoj mač. Dok promatram ranjene domove, znam da se ništa nije promijenilo.