Iz pera i kista naših učenika
Ruža
Neki kažu da je ljubav oštrica,
koja ostavi tvoju dušu krvareći.
Neki kažu da je ljubav glad,
beskrajna bolna potreba.
A ja kažem da je ljubav cvijet,
i ti si njegovo jedino sjeme.
To je srce koje se boji slomiti,
koje nikada ne nauči plesati.
To je san koji se boji probuditi,
koji nikada ne postane stvarnost.
A duša koja se boji umrijeti,
nikada ne nauči živjeti.
Kada je noć preusamljena,
a cesta predugačka,
ti misliš da je ljubav
samo za sretne i jake!
Sjeti se; u zimi,
tamo daleko uz malo snijega,
leži sjeme koje uz sunčevu ljubav
u proljeće postane ruža.
Bruno Pavličić 2. a
Neprežaljena ljubav
Srce sam ti slomio,
ali si ga održala čistim.
Sada ćeš ga dati drugoj ljubavi,
ljubavi koja neće znati za rijeke u tvojim očima.
Čuvat će te prilijepljenu uz sebe,
bit ćeš njegovo nebo.
A ja?
Ja ću te slušati u vjetru i gledati u cvijeću.
Sve svoje ruke ostavio sam u tvojoj kosi,
Još mi se čini kako osjećam mekane vlasi
među svojim grubim prstima.
Još mi se čini kako osjećam
tvoje mekane tople usne
na svojima.
Još mi se čini,
a nema te.
Fabijan Dražetić, 2. a
28
Klara Juretić, 2. 4
Zara Zakora, 2. a