VUKOVAR
priča jedne maturantice
Dana 5. ožujka 2016. godine u 6 sati četrdesetoro učenika trećih i četvrtih razreda Srednje škole Tina Ujevića, Kutina, zajedno s profesoricom povijesti i likovne umjetnosti Irenom Bojko i pedagoginjom Ivanom Kovačić, krenulo je autobusom prema Vukovaru.
Uz kraće stanke, na odredište smo stigli oko 9 sati. Prvo smo posjetili Opću županijsku bolnicu Vukovar. Tamo se nalazi i Mjesto sjećanja na 1991. godinu. Nakon što smo pogledali dokumentarni film o radu bolnice tijekom devedesetodnevne okupacije grada, u kojemu je svoja iskustva podijelila i dr. Vesna Bosanac, tadašnja ravnateljica, jedan nas je branitelj proveo kroz hodnik u kojem se nalaze keramičke pločice s kronologijom događanja te imenima žrtava koje su iz bolnice odvedene na Ovčaru gdje je nad njima izvršeno masovno ubojstvo. Branitelj nam je mogao sve ispričati iz prve ruke jer je i sam ležao u bolničkom krevetu u tom hodniku dok su na bolnicu padale bombe. U skloništu su napravljene vrlo žive rekonstrukcije ljudi i namještaja. Soba za najteže bolesnike i trudnice jedna je od najpotresnijih. U sobama smo mogli vidjeti kako je puno ljudi spavalo u malom prostoru, djeca se igrala sa samo nekoliko improviziranih igračaka, a liječnici i njihovi timovi radili s premalo materijala i previše pacijenata kojih je svakodnevno stizalo između deset i devedeset. Jedina soba koja je u rekonstrukciji promijenjena jest soba sa zrcalima. Zrcala koja se nalaze na zidovima i stropu svaki naš pokret umnogostručuju. Tako autor dočarava kako je žrtava bilo više nego što možemo zamisliti. Nastavili smo put do Vojarne 204. brigade, gdje nas je dočekao branitelj koji nas je proveo kroz postavu vojarne. Mogli smo vidjeti sve oružje upotrebljavano za vrijeme opsade, članke iz raznih svjetskih novina koji izvještavaju o strahotama rata, karte napada, razne fotografije i predmete koje su branitelji ili njihove obitelji poklonili vojarni. Prošetali smo se preko simulacije bojnog polja na kojem se nalaze oklopna vozila i tenkovi zajedno s metalnim ljudima kako bi nam što zornije prikazali bojište. Imali smo priliku popeti se u prave tenkove, a nakon što smo pogledali primjerak vojnog zrakoplova MIG, mogli smo iskusiti kako je to biti u pilotskoj kabini aviona koji je dovozio pomoć ljudima zarobljenima unutar grada Vukovara. U drugoj zgradi nalazi se rekonstrukcija logora. Nekoliko ležajeva, koje bismo mi danas nazvali krpama, a tada su ljudima bili gotovo sve što su imali, šaka slame za svakoga, čak i više no što su doista imali, kako je rekao jedan čovjek koji je doista boravio u logoru, a između toga par tenisica okrenutih prema zidu, u smjeru u kojem su ljudi morali pognuti stajati u čučećem pložaju čekajući da budu udareni. Njihova je muka dočarana tako što u tenisicama nisu stajale lutke-ljudi, već samo njihovi obrisi od žice, a na leđima rijetke fotografije koje svjedoče o tim strahotama. Prizor koji je ostavio snažan dojam na sve. U drugoj prostoriji, još oružja, što ručne, a što industrijske proizvodnje. Nakon što smo se pozdravili s braniteljem, nastavili smo do Muzeja vučedolske kulture, jedinog muzeja posvećenog samo jednoj kulturi, koji se nalazi na samom arheološkom lokalitetu kulture stare oko 5000 godina, od kojeg je istraženo samo 10%. Muzej je otvoren tek nedavno, 30. lipnja 2015. godine, te je vrlo moderno uređen. Sav u crnom posebno naglašava vrlo dragocjene eksponate. Stručni vodič ispričao nam je o načinu života starih Vučedolaca, kako su se hranili, kretali, što su radili, kako su izgledale kuće u kojima su živjeli te o odjeći i obući koju su nosili, u što su vjerovali...
S RUKSAKOM OKO SVIJETA I HRVATSKE
7