Zene u umjetnosti
TEMA BROJA ŽENE U UMJETNOSTI
Ivana Brlić-Mažuranić
6
Ivana Kornelija Emilija Henrietta Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu kao najstarije od četvero djece Henriette i Vladimira Mažuranića. Osim dva razreda javne škole, njezino cjelokupno obrazovanje odvijalo se kod kuće s privatnim učiteljima. Kao djevojka nije smjela ni maturirati ni upisati fakultet. Zanimljivo je napomenuti da je upravo njezin djed Ivan Mažuranić otvorio moderno Sveučilište u Zagrebu u godini njezina rođenja. Ivanina radoznalost i želja za učenjem nadilazili su uobičajenu dječju znatiželju. Voljela je astronomiju i streljaštvo. Priroda joj je bila nadahnuće i bijeg od svakidašnjice. Budući da se žene u 19. stoljeću nisu smatrale podobnima za pisanje, često se služila pseudonimom Vladimir Šumski. Na svoj 18. rođendan udala se za Vatroslava Brlića kojega su joj odredili roditelji te se iz omiljenog Zagreba seli u Slavonski Brod. Njezin život počinju zaokupljati sasvim drukčije teme, vezane uz kuću i odgoj djece. Svakoga dana šalje majci pismo s upitima što da kuha, koliko stoje namirnice… Književnošću se bavi samo u rijetkim slobodnim trenucima. Ivana je rodila sedmero djece, a dvoje je umrlo u vrlo ranoj dobi. Dugo se borila s depresijom te ju je obitelj slala u poznata lječilišta. Godine 1902. objavila je Valjani i nevaljani – Pripovijetke i pjesme za dječake. Tri godine kasnije Hrvatski pedagoški književni zbor izdaje njezinu zbirku pjesama i pripovijedaka za djecu pod nazivom Škola i praznici. Čudnovate zgode šegrta Hlapića prvi je hrvatski dječji roman kojim Ivana ulazi u svijet hrvatske književnosti. Objavljen je 1913. i postao neočekivano popularan. Djelo je prevedeno na oko 40 jezika. Suočena sa strahotama Prvoga svjetskoga rata ipak pronalazi vremena za pisanje bajki, a inspiraciju crpi iz slavenske mitologije. Godine 1916. poslala je Matici hrvatskoj pet priča. Iste godine Matica traži od Ivane da napiše autobiografiju i objavljuje slavne Priče iz davnina, njezino najbolje djelo, s kojim postaje priznata i hvaljena književnica u Hrvatskoj. Njezine su priče svevremenske, a i danas su jedne od najprevođenijih hrvatskih djela. Njima je i zaradila nadimak hrvatski Andersen, iako je Andersen zapisivao postojeće bajke, dok je Ivana u potpunosti izmišljala priče, koristeći se samo likovima iz mitologije koje je često sama oblikovala. Počasnom članicom PEN-a (svjetskoga udruženja pisaca) postaje 1929. godine, a 1937. primljena je kao dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bila je prva žena koja je doživjela takvu čast. Četiri je puta nominirana za Nobelovu nagradu. Shrvana brojnim životnim nedaćama, smrti supruga i roditelja, siromaštvom te nerazumijevanjem vlastite djece, 21. rujna 1938. oduzima si život u sanatoriju Srebrnjak, ali još uvijek živi u svojim djelima. Tako će se i u budućnosti čitati Priče iz davnine.
"Kad si sretan, i sunce za tobom žuri."
Ivana Brlić-Mažuranić
Jelena Bartulović, prof.