Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače posvećen je svim jezicima svijeta jer je svaki jezik svojemu izvornomu govorniku materinski. Ako zavirimo u prošlost našeg materinskog jezika, otkrit ćemo da njegov razvoj nije tekao nimalo glatko te da su iza današnje samostalnosti i neovisnosti brojne borbe i uporna nastojanja. Hrvatski je jezik ugrađen u temelje nacionalnog i jezičnog identiteta, stoga je proučavanje i njegovanje hrvatskog jezika zadaća svih njegovih govornika.
Međunarodni dan materinskoga jezika uzet je kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika, a završetak je 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika iz 1967. godine. Ova godina posebna je jer obilježavamo 50. godišnjicu potpisivanja Deklaracije, izjave kojom su hrvatske kulturne i znanstvene ustanove zahtijevale jednakopravan položaj hrvatskoga jezika u komunističkoj Jugoslaviji te njegovo slobodno oblikovanje u skladu s hrvatskom tradicijom. Hrvatske kulturne i znanstvene ustanove zahtijevale da se Ustavom utvrdi jednakost i jednakopravnost četiriju književnih jezika u SFRJ – slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga, te da se osiguraju prava jezika narodnosti.
Deklaracija je objavljena u tjedniku Telegram 17. 3. 1967. s potpisima 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika nezadovoljnih unitarističkom politikom i posljedicama Novosadskog dogovora iz 1954. na hrvatski jezik. Potpisalo ju je tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove. Zahtjev Deklaracije bio je osiguravanje dosljedne primjene hrvatskoga književnog jezika u školstvu, novinstvu, javnom i političkom životu. Deklaraciju su odmah napale unitarističke snage u političkom rukovodstvu Hrvatske, koje su zahtijevale oštre mjere protiv potpisnika Deklaracije. Ni nakon Deklaracije stanje nije bilo idilično. I dalje se išlo u zatvor zbog riječi. Dr. Ivan Šreter, kao specijalist bolnice u Lipiku, pri upisu liječničkoga nalaza za pacijenta Stevu Majstorovića, napisao je u rubriku "zanimanja" — "umirovljeni časnik" umjesto "penzionirani oficir". Dr. Šreter je potom optužen da je na javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao osjećaje građana i time počinio prekršaj protiv javnoga reda i mira. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 50 dana. U prosincu 1991. srpske su snage presrele dr. Šretera u Pakracu, odvele ga na Papuk i tamo zvjerski ubile. Po Ivanu Šreteru zove se Natjecanje za novoskovanu hrvatsku riječ, čiji je cilj promicanje hrvatskog jezika i stvaranja vlastitih riječi u hrvatskom jeziku, umjesto nekritičnog uvoženja i posuđivanja iz drugih jezika. Natječaj se pokrenuo 1993. godine i od tada se nagrada dodjeljuje na Danima hrvatskog jezika sredinom ožujka. Na natječaj se mogu prijaviti svi koji ispunjavaju uvjete i poštuju pravila natječaja.
Neke od dosadašnjih riječi pobjednica jesu: osobnica (osobna iskaznica), uspornik (ležeći policajac), naplatnica (naplatna kućica na autocesti), osobnik (OIB), parkomat (aparat za naplatu parkiranja), zatipak (tipfeler), dodirnik (touch screen). Tvorbeno dobre riječi koje nisu bile pobjednice jesu: kavomat – aparat za kavu; munjobran – gromobran; označnik – hashtag; vlastopis – selfie.
U doba kada je sveprisutno nezadovoljstvo političkom i društvenom situacijom potrebno je osvijestiti one stvari na koje možemo utjecati i koje trebamo njegovati. Materinski jezik jest naš identitet, kultura i ponos svih Hrvata. Naša je zadaća da ga čuvamo jer su se za njega borili naši preci te ako očuvamo jezik, očuvali smo i vlastitu budućnost.
50. obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
Slađana Županc, prof.
52
KULTURA KULTURA