38
REPORTAŽA REPORTAŽA
Ana Uroić, 2. b
Dolaskom u Belo Horizonte imala sam samo jednu želju, i to za krevetom i čvrstim snom. Ali ništa od mog spavanja. Krenuli smo prema prijateljevoj kući na ručak i druženje te kod prijateljice ostaviti stvari i napokon spavati. Dani su prolazili u druženju i pripremanju svega za nadolazeću turneju. Pet dana nakon dolaska u Brazil krenuli smo u Cabo Frio (brazilski Karibi), najljepše mjesto u kojem sam bila. Na putu smo stali u Rio de Janeiro. U Riju smo vidjeli kip Krista Otkupitelja i prekrasan pogled na cijeli grad. Pastor u Riju rekao nam je nekoliko zanimljivosti o gradu te kako je dobio ime. Ime Rio de Janerio u prijevodu znači rijeka u siječnju. Kada su u prošlosti ljudi otkrivali Južnu Ameriku, stigli su u današnji Rio koji zbog mnogo otočića izgleda kao rijeka, a mjesec je bio siječanj te je tako Rio dobio ime. Dolaskom u Cabo Frio odmah smo išli na plažu. Prekrasne pješčane plaže i bijele pješčane dine zaista su nešto posebno. U Cabo Friju bili smo tjedan dana te smo krenuli natrag u Belo Horizonte.
Vrijeme Božića uz 35°C nerealno je za nas te nismo niti imali onaj blagdanski duh. Brazilci ne slave Božić kao mi, kod nas je taj obiteljski i božićni duh jako prisutan. Njihov Božić sastoji se od toga da na Badnjak idu u crkvu te kada se vrate, večeraju, otvaraju poklone i imaju zabavu. Na sam Božić krenuli smo u kamp. Kamp se nalazi tridesetak minuta vožnje od Bela. U kampu smo bili četrnaest dana, zajedno s ostalim plesačima koji su sudjelovali na turneji. Bilo nas je iz raznih država, od Finske, Brazila, Kine do Hrvatske. Dani u kampu bili su pomno isplanirani i ispunjeni raznim aktivnostima. Budili smo se oko osam sati i doručkovali te išli na razgovor i tumačenje Biblije sa svojim parom, kojega smo dobili na početku turneje. Nakon molitve u parovima imali smo zajedničku molitvu i razmatranje pročitanog iz Biblije. Slijedio je ručak, pospremanje kampa te treninzi. Treninzi su trajali četiri sata, a nekada čak i do sedam sati na dan. Nakon napornih treninga slijedila je večera te slobodno vrijeme. Tijekom slobodnog vremena na ruke smo prali rublje, otuširali se i potom družili. Takav smo rapored imali deset dana.
Novu godinu dočekali smo uz ples, druženje i puno dobre hrane. Nakon deset dana vježbanja bili smo spremni za turneju. Tijekom turneje bili smo smješteni u crkvi u Belu. Plesali smo na različitim mjestima, od favela do kuće političara. Imali smo nekoliko nastupa dnevno. Plesali smo u svakakvim uvjetima, ali to nam nije bio problem jer je naš zadatak bio donijeti nadu ljudima i pokazati tko smo mi zapravo. Išli smo s ciljem da im pokažemo da svi mi možemo biti bolji, da svi možemo i moramo dati najbolje od sebe. Nakon svakog nastupa pričali smo s gledateljima i pokazali im što je M18, pričali smo im o našim ciljevima, druženjima i o Bogu. Turneja je bila pri kraju, a mi smo bili kao jedna velika i složna obitelj. Došao je i dan našeg povratka u Hrvatsku. Iz Sao Paula išli smo u Frankfurt, iz Frankfurta u Beč i na kraju u našu malu, ali lijepu Kutinu.
Vidjeli smo dvije strane Brazila: onu koju najčešće prikazuju na našim televizijskim programima - predivnu prirodu, plaže, sunce i raskoš, ali i drugu stranu Brazila - glad, siromaštvo i zločin. Ali, uz sve probleme koje imaju, Brazilci imaju zaista veliko srce i uvijek će pružiti sve što imaju. Otvoreni su za nova poznanstva, nove zadatke i najvažnije - nove pobjede. Osim uživanja u plesu, bogatija sam za jedno veliko i lijepo iskustvo, dobila sam prijatelje kakve nisam ni sanjala te izuzetnu želju za povratkom u sunčani Brazil.