Retrospektiva
13
3/ Nick Cave – Jubilee Street
Kolega Denis Romac iz Novog lista ustvrdio je kako ove godine nije objavljeno ni deset dobrih albuma (sic!), a albumom godine proglasio je trideset godina staro (re)izdanje Dylana (sic!). No, u jednom se ipak možemo posve složiti – njegov miljenik Nick Cave objavio je odličan album. Za razliku od Davidea Bowiea i njegovog The Next Day, koji – da ga je nije potpisao slavni autor – ne bi bio ni hrvatski album godine, a ni relevantan u inozemnim okvirima, Caveov album zaista je izvrstan. Zašto? Jedan od odgovora dao nam je i sam Cave u interviewu za portal emusic. „Nisam u stanju napisati pjesmu koja nema vizualnog elementa“ prvo se požalio Nick, uz opasku da on sam ne voli slušati takve koje zahtijevaju punu pažnju slušatelja. A na kraju se pohvalio kako je „nakon trinaestak albuma napokon i sam to razradio“. Jubilee Street možda je i najbolji primjer toga – pratili tekst ili ne, jednostavno je izvrsna.
4/ Daft punk – Get Lucky
O ovome zaista ne treba dužiti previše. Ljetni hitovi najčešće plešu, kako im samo ime kaže, jedno ljeto. Ova pjesma, suradnja Daft Punka i Pharrella Williamsa, vjerojatno je najbolji ljetni hit svih vremena i trajat će još mnoga, mnoga ljeta.
5/ Disclosure – White Noise
Čime su gospodin i gospođa Lawrence hranili svoju djecu nije poznato, ali 22-godišnji Guy i 19-godišnji Howard na svom drugom albumu su nanizali toliko hitova koliko velika većina glazbenika ne uspije za cijeli život. Wikipedia kaže da su kombinacija housea, synthpopa, UK garagea, UK funkya, a uho da su poletni, plesni i beskrajno talentirani.
6/ Foals – My Number
U ovom trenutku Foals su najbolji britanski pop-bend. Malo tko je poput njih tako dobro uklopio elemente rocka i plesne glazbe, savršenstvo za kojim clashovac Mick Jones traga još od raspada svog matičnog benda. Što njemu nije uspjelo s raznim projektima, četvorki iz Oxforda ide jako dobro na sva tri albuma. My Number jedan je od primjera toga.