ARTEIST february 2014 | Page 13

Lucija Ivšić (Punčke): Da smo u Britaniji, bile bi Franz Ferdinand

Intervju

13

Vjerujem i da u Britaniji ima 1000 bendova kao Punčke. Al' tamo postoje ljudi - bar ja tako mislim – koji traže bendove kao što Punčke, odnosno traže osvježenje na sceni. U Hrvatskoj to ne postoji. Da smo u Engleskoj, znaš, odmah bi ti neko dao "raketu u guzicu“ i mogao bi napraviti šta god hoćeš…

Satan Panonski, Majke, Kojoti, a sad dolaze Punčke. Na prvu bi se moglo zaključiti kako su Vinkovci poticajna sredina za rock. Samo na prvu.

"U Vinkovcima je…ufff. Vlada monotonija. Problem je taj što te to lako može pojesti. Imaš hrpu ljudi koji ništa ne rade, ništa ne planiraju raditi, jer su se pomirili s time da ti je svaki dan jedno te isto. Ruby i ja si to nismo dozvolile“, kaže nam Lucija Ivšić, pjevačica i gitaristica zadnjeg u ovom nizu vinkovačkih bendova. Ruby je, inače, bubnjarka Punčki.

Po dolasku u Zagreb okosnici benda priključila se i basistica Anja. S njom su Punčke iskristalizirale postavu, a ove jeseni – šest godina nakon početka priče – iskristalizirao se i album nazvan Sunčano s povremenom naoblakom.

Gotovo da nije bilo relevantne kritičarske liste najboljih albuma u 2013. godini u kojoj se nije našlo mjesta za njega. Za arteist nije bilo dvojbe – riječ je o albumu godine. Ne zato što su Punčke imale toliko bolji album od, recimo, Pipsa, već što bi ovaj album mogao imati dalekosežnije posljedice na hrvatsku scenu.

Ako im talent ne presahne, Sunčano s povremenom naoblakom debitantski je album prvog velikog hrvatskog benda nakon TBF-a (a od toga je prošlo 15 godina), a sve i da im karijera pođe po zlu ostati će kao neprocjenjiv putokaz bendovima čije vrijeme tek dolazi. Objavljen u vlastitoj nakladi, besplatan za download na internetu, Sunčano s povremenom naoblakom bio je definitivna potvrda da diskografi više ne određuju nikakva pravila. Teoritorij je tu, samo ga treba osvojiti. Što se Punčki tiče, osvajaju ga malo po malo.

Na ljeto ih možete očekivati na brojnim festivalima, idu i prema inozemstvu (koje nije regija), a ako im želite dati priliku, prvu iduću imate već ove subote, 8.veljače, u Tvornici kulture.

Od prve promocije u Močvari, održane po objavljivanju albuma, do predstojeće u Tvornici prošla su četiri mjeseca. Koliko su se stvari promjenile u razdoblju između ova dva koncerta?

Uh, puno toga se promjenilo…U takvom smo raspoloženju da nam je svaki dan neka euforija. Prvo smo bile euforične što smo napokon objavile album, a i sad skoro ne prođe dan da ne čujemo nešto dobro, nešto pozitivno. Otvaraju nam se vrata svuda, u zemljama tipa Mađarske, Makedonije, Njemačke, Austrije, gdje dosad nismo svirale.