Prijevodi inozemnih hitova ne trebaju proračunski novac
Pisci koji bi izvisjeli u godišnjoj raspodjeli sredstava Ministarstva kulture za poticanje književnog stvaralaštva, dakle oni koji ne bi dobili takozvanu “autorsku stipendiju” za pisanje novog romana, knjige eseja ili zbirku poezije – prijašnjih su godina lizali svoje rane u tišini.
Društvo
15
Pokoji bi se novinar uhvatio pobrojavanja imena dotiranih pisaca, spomenuo bi možda kako je Nepoznat Netko dobio šestomjesečnu stipendiju, a neki kvalitetniji, bolji autor samo tromjesečnu, no na račun povjerenstva koje odlučuje o raspodjeli novaca književnicima, nisu upućivane neke žestoke kritike.
Ove godine je drugačije. Ministarstvo je u ponedjeljak objavilo rezultate Javnog poziva za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva, podijeljene u dva dokumenta. Tragom ideje o transparentnosti koju je za svog mandata uveo Božo Biškupić, a koje se u Runjaninovoj 2 nastavilo provoditi i za mandata Andree Zlatar, rezultati su ponuđeni na uvid javnosti u dva dokumenta – u jednome je popis onih čiji su projekti nagrađeni potporom od tri ili šest mjeseci (mjesečni neto iznos je oko 5.500 kuna); a u drugome su odbijenice. Neki autori s popisa odbijenica odlučili su da neće lizati rane u tišini, nego na Facebooku ukazuju na nepravdu. Neki su pisci pogođeni, povrijeđeni, ucviljeni. Neki su upravo razjareni. Neki su puni gađenja. Na društvenim mrežama ovih se dana agilno analiziraju oba popisa.
Ovogodišnji je natječaj za “autorske stipendije” počeo prikupljati negativne bodove i prije nego što je istekao rok za predaju dokumentacije, zbog ljudi koji su na stranicama Ministarstva navedeni kao članovi povjerenstva koje odlučuje o raspodjeli potpora piscima. Tročlano tijelo činili su pjesnikinja i esejistica Darija Žilić, prevoditeljica Vanda Mikšić te Tomislav Zagoda, čovjek za kojega na književnoj sceni većina nije nikad čula. Kad izguglate to ime, na oskudnom popisu linkova je, na stranici izdavačke kuće Kašmir promet, i njegova biografija.
Rođen sam 15. dana mjeseca ožujka godine 1970. Najranije djetinjstvo proveo sam poput Tarzana, gotovo da nisam silazio s grana voćnjaka obiteljske kuće. No, kao što je i majmun jednoga dana sišao na tlo, uspravio se i postao čovjekom, i ja sam jedne večeri napustio grane i spustio se pojesti nešto vruće. Bila je to pogreška jer sam, od uzbuđenosti i vjerojatno gladi, pohitao rukom u kipući griz. Spominjem to kao svoje najbolnije iskustvo vezano za prizemljenje. Do osnovne škole više nije bilo većih uzbuđenja. Zapravo lažem, umalo sam zaboravio vožnju na konjiću u luna-parku. U osnovnoj školi bio sam uzoran i odličan đak; povremeno sam razgovarao s pedagoginjom o mojoj naklonosti prema djevojkama. Razvijao sam se potpuno u skladu s uzburkanom kemijom u tijelu i mozgu.
Iz ostatka ovog životopisa u slobodnom stilu ne može se zaključiti je li posrijedi Tomislav Zagoda koji se na stranicama izdavačke kuće Znanje navodi kao urednik i koji je pomogao oblikovati krajolik domaće književnosti u 2014. godini, ili je to neki drugi Tomislav Zagoda. U svakom slučaju, postojala je od početka određena zbunjenost razlozima njegova uvrštenja u ovo povjerenstvo.
Na stranu afekti uvrijeđenih vlasnika odbijenica, nekoliko stvari čini ovaj natječaj problematičnim. Prvo, o raspodjeli novca za književno stvaralaštvo trebalo bi odlučivati tijelo sačinjeno od ljudi s dokazanim autoritetom na književnom polju.
Broj književnih prijevoda koji će biti finalizirani uz ovu potporu, rekordan je – radi se o 12 prijevoda (7 s engleskoga, 2 s francuskoga te po 1 s latinskoga i njemačkoga jezika), a tu su i dvije antologije koje uključuju prevodilački rad. Veselja je vrijedna činjenica da ćemo dobiti Thomasa Pynchona u prijevodu Maje Tančik (prevest će “Urođeni grijeh”, a za taj će posao biti od Ministarstva honorirana s 42.000 kuna bruto, koliko iznosi šestomjesečna stipendija).