Govoreći o okretanju sebi, o slikanju autoportreta, Monika spominje pojam self-help.
- Slikanje sebe je moja art terapija. Kad sebe slikam, prikažem se u trenutnom raspoloženju, i to ostane u slici, a ja idem dalje. Ne znam treba li hrabrosti za to izlaganje sebe, svog tijela. Možda malo, kad slikam sebe golu. Uvijek mislim da se na slikama nesvjesno fotošopiram – kaže Monika, koja za motive često uzima ptice, kao simbol slobode, i smrt – s kojom se, kaže, rado sprda.
Makabrični motivi isprepleteni su sa zanimljivim etnološkim “momentom”: na dijelu crteža i slika, osobito onih nastalih u novije vrijeme, ponavljaju se likovi pod zubatim, iskeženim, grotesknim maskama.
- To su međimurske tradicionalne maske, njih rado slikam. Tata mi je rodom iz Međimurja pa valjda zato… A mama je iz Bosne, kaže Monika i pokazuje sliku na kojoj je ona sama, na nekom retro-pikniku, posjednuta na ćilim raskošnih boja i minucioznih detalja – pravi bosanski.
Maja Hrgović
intervju
21