Zoran Vučković
ANĐELI
Na zemlji su bili
I sve videli
Malo i probali.
Trajalo je kol’ko je trajalo
A onda im se smučilo
Pa su se Nebu vratili.
Ali kasno je već bilo
Za ta bića sa krilom.
Pali su anđeli...
DESETA
I mi drvca za potpalu imamo,
borićemo se kako znamo.
Grejaće nas kad ih nagorimo
za slobodu kad se izborimo!
Ropski narod, strana prva:
Gazdi svome cepa drva.
A sebe piljevinom greje
ako ima- još se i smeje.
Ropski narod, strana druga:
Nema ogrev za svog druga.
Obojica tek da razmlače
piljevinu kad razvlače.
Ropski narod, strana treća:
Tuga raste, sve je veća.
Zima prođe, leto vrelo,
narodu je dogorelo.
Ropski narod, četvrta strana:
Sve je više sirotana.
I svi za gazdu seku šumu,
al’ već ne mogu, već ga kunu.
Ropski narod, peta strana:
Smrzla njiva, neorana.
Dođe zima, opet, ljuta,
narod ropski, po sto puta.
Hladne li noći, hladnog li dana,
evo već je i šesta strana.
Kosti smrzle, krv se u žilama ledi
a gazda suva drva svoja štedi.
Loži ih po malo i na tenane,
dođe tako i do sedme strane.
Nikom ne da da se zgreje
sav je rumen i još se smeje.
Ljute drvoseče, kao ose,
evo smo kod strane osme.
Psuju sada i sudbu kletu
a smišljaju i osvetu.
Svrgnuće ga kad dođe deseta
al’ ček’ polako, tek je deveta.
Pa će drvca štekovana
odvuć svako do svog stana.
Pucketaće u kaminu
biće toplo kćeri, sinu.
I deseta, evo, tu moram stat,
gazdi je sekira presekla vrat!
IZMEĐU DVA ZLA
Između dva zla
biram oba, ta.
Smejao sam se juče
dogodovštini
jednog starog druga.
A danas me je
zbog iste te stvari
provozala tuga.
Onomad sam haskija svog
izveo u šetnju,
a istog dana je kucov taj
napravio pometnju.
Naime, pao je prvi sneg,
zov divljine ga poveo
i dao se u beg.
Pratio sam mu trag,
kuda god je išao,
nije bilo teško
na sneg belise popišao.
Nije daleko stigao,
brzo sam ga kući doveo.
A onda je za kaznu
neko vreme na lancu proveo.
I tako, ne znam šta će
sutra da bude,
ah, nekad sam toliko
voleo ljude!
A kad su skroz gubili
interesovanje za moje zezanje
prekidali bi smo,
i prestajalo je mučno natezanje.
Uopšte, moje je uverenje
da se pod glavu treba
držati kvrgavo kamenje.
Jastuk je preblag,
i lako uspava,
a nešto ipak treba
glavu da nažuljava.
Čisto da se bolje misli,
kapiraš li, ne?
A sad se lepo čisti,
idi što pre!