Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #9 | Page 39

„Sovjetskoe foto“ sa posebno turobnim fotografijama nikad ne lišenim komunjarske ideologije. Fotografije kugličnih ležajeva u nizu ili nekakve gvožđurije u nekoj livnici, čovek i tečno gvožđe u crno beloj tehnici, nešto više crnoj nego beloj da te muka uhvati. Da li je i fotografu bilo vruće u tim livnicama dok je pravio te epohalne fotografije, svedočeći o muci radničkoj. Listam dalje, a livnice se smenjuju paradama i prelepim pionirkama sa bujnim grudima. Naravno, i fotografu su se više sviđale one pionirke gde dugmići na njihovim belim košuljama samo što nisu pucali od nabreklosti obavijene crvenim maramama. Moje drugarice iz škole, kad su nosile iste te marame i dočekivale Velikog Vođu Socijalizma Tileta ni upola nisu tako sexi izgledale, a možda su i sa više entizijazma mahale malim zastavicama ne videvši nikad i ništa od povorke predvođene motociklistima. Bile su primerne pionirke ,bez bujnih grudi, i voleli smo ih misleći da njihovo vreme još nije došlo. Valjda sve izrasta kad se završi osmi razred. U osmom kad nabuja ima oči da ti ispadnu. Kod nekih se to i desilo, a kod nekih ni do danas. Ovde je to bilo u šestom. Tako je bar fotograf prikazao zaustavljajući svoje oko, detaljišući neravnine. Perveznjak ili napaljeni klinac, ne bitno, al’ tako je prikazano, ili možda samo ja to primećujem.

Stara čuka na zidu, što netačno odbrojava opali 11 ili 12 i ne natera me da utanačim tačnost lupanja. Mrzelo me je i da pogledam naviše shvatajući ne bitnost takvog detaljisanja. Nije mi se spavalo nimalo. „Smak i tegoba“ mi nekako posebno legoše na dušu u očekivanju „Daira“ koje mi uvek nekako posebno ulivaju setu i sećanja na klinačku oduševljenost tom muzikom, zbog koje sam mogao i da se potučem sa nekakvim napaljenim momkom koji je više voleo „Belo dugme“. Ta poređenja su me vređala u to vreme.

Tek je bio četvrti januar, a već mi je nedostajala radna svakidašnjica kao posledica rane priviknutosti na rad. Rad sa ljudima je posebno zamoran, ali i interesantnan na sebi svojsvesten način. Ljudi, lica, žagor, razgovor, pogled, uzdah, škljocanje fotoaparata i

labaratorija su moj život ma kako izgledao sa strane. Reših da ujutro odmah odem po Lajku i da izbombardujem pokoju i da izbombardujem pokoju turu po gradu.Tako se ovde u žargonu prevodi divlje taksiranje koje ponekad može da donese pokoju rublju koja će pokriti troškove goriva i održavanja automobila. Nadam se da je auto sposoban za jednu vožnju bez ikakvog smisla tek onako da vidim ulice u delovima grada u koje retko zalazim. Možda i pokoji kadar uradim sa motivima gradske praznične učmalosti.