ustanovio da je umrla od srčanog udara. Izdao je obje potvrde za pokop. Ostavio je i pismo sućuti domaćinu kuće, Stanku Fortuni.
Čim je liječnik otišao, baba Luca je prionula na pranje mrtvih žena. Mokrim krpama istrljala im je tijela i obrisala ih suhim ručnicima. Nakon toga im je odabrala odjeću za vječni počinak. Baricu je na onaj svijet otpremila obukavši je u najljepši kostim i obuvši je u njene jedine cipele na petu. Ruke joj je položila na prsa, kako priliči, i maramicom oko glave povezala bradu.
A Jana? O jada i žalosti! Rijetkost je da se mlada, neudana žena treba pokopati. Takva na drugi svijet ide u vjenčanici. I bez obzira što je Jana izgledala starije od nje, baba Luca se odlučila držati običaja i spremiti je pred Boga kao da je sprema za udaju. Odjenula ju je u majčinu vjenčanu haljinu i obula u lagane letnje bijele sandale. U ruke joj je stavila kitu đurđevaka, i još je vijencem ispletenim od cvijeća iz cvijetnjaka ukrasila njenu glavu.
Stanko Fortuna je iz Našica krenuo odmah po saznanju da je izgubio ženu i dijete. U Grabovnicu ga je službenim kolima dovezao direktorov vozač. Utučen čovjek je na putu prema rodnoj kući sve vrijeme šutio. Osjećao je kao da se teret čitavog svijeta sručio na njegova široka ramena i zdrobio mu krupne kosti. Svojim snažnim šakama držao se za lice, ne vjerujući što ga je snašlo. Silno je tugovao, prekoravajući sebe što se nije vratio kući kada je primio Baričino pismo. Ipak, bilo mu je najvažnije sačuvati prisebnost. Odmah po dolasku su ga sačekali seljani, izražavajući mu dvostruku sućut. Sa župnikom i pogrebnikom je dogovorio detalje oko sahrana, i odabrao lijesove.
Muk je zavladao kada su pred kuću stigli lijesovi. A kad su pokojnice smještene u njih, započelo je tad pravo žalovanje i bdijenje. Iz cijelog kraja su pristizali znatiželjnici samo da bi se uvjerili da li je istina to što se pričalo o smrti majke i kćeri. Rijeka svijeta se smjenjivala oko lijesova čitavu nedjeljnju noć i cijeli ponedjeljak, sve do predvečerja, kada ih se sahranjivalo.
Župnik je pred polazak na groblje prvo očitao službu riječi, a zatim poveo povorku sa dva lijesa iz kuće. Čitavim putem čulo se naricanje starica, zapomaganje udanih žena i kukanje djevojaka. U mo-
Argus Books Online Magazine # 17 61