– Neobično mi je da sam ovdje zatekao nekoga samog, ali iznenađenje je ugodno. Baš sam sretnik da upoznajem tako lijepu djevojku. Zovem se Neznanović Ivan – pružio je djevojci ruku, a ona je načinila par koraka ka njemu. Naivno je uzvratila osmijehom i rukovanjem. – Ja sam Jana Fortuna. Nakon dodira sa strancem, njeno tijelo je zahvatila neprirodna toplina, kakvu nikada prije nije osjetila. Zadrhtala je od neugode. Više se nije usudila pogledati u lice tog čovjeka, koji je bio neposredno pred njom. Jedva je stajala na klecavim nogama, a pogled je oborila u svoja prljava stopala. Uhvativši je nježno za bradu, Neznanović joj je podigao glavu, da može vidjeti njeno lice. Oči su im se ponovo susrele.
– Jano.. – rekao je tiho, omamljujuće – Ovdje sam u prolazu i neću dugo ostati. No, inspirirala si me da napravim nešto što nikada neće biti zaboravljeno.
Njegove riječi su joj odzvanjale u glavi. Pomislila je kako nije bila dobra ideja da izađe iz crkve, i da treba smjesta pobjeći odavde natrag, prije nego je netko vidi sa ovim čovjekom. Svi bi o njoj pričali loše, a to dobra djevojka ne smije sebi dopustiti. Ali Neznanović, crne kose i bijelih zuba, bio je neodoljivo opojan, obavijen tajanstvenom isijavajućom energijom koje se nije mogla osloboditi.
– Ma smiri se, Jano! – smijao se – Ništa nećeš propustiti na misi. Nitko nas neće vidjeti zajedno. Ne brini što će tko reći.. – izgovorio je točno ono čega se pribojavala i što joj je prolazilo glavom. Kao da joj je čuo misli. Ali kako? To nije moguće... – Sve je moguće. Dolazim sa mjesta gdje ljudi imaju određena znanja, koja im daju privilegije nad običnim smrtnicima. Jedna od njih je čitanje misli – glas mu je postao ozbiljniji, grublji, i najednom kao da sve oko nje nestade. Zapravo, nastalo ništavilo nije bilo kraj, jer je njime sve otpočelo.
Nesretnica je shvatila da je u nevolji i da se ne može izvući, no još nije ni slutila pravu pozadinu svega. Nije mogla niti zamisliti što će je snaći. Na Ivanovom licu je nestalo smješka, a preko očnih duplji su mu se navlačile guste sjene. Napravio je nagle pokrete, koje ona nije predvidjela. Jednom rukom je Janu povukao za pletenicu, a dru-
Argus Books Online Magazine # 17 48