na ogromnom malju i slušao suhonjavog mladića koji je na ćupriji telalio naglas:
„ Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštedjeti ni dijete u majčinoj utrobi jer je pripravljena i teška artiljerija. Princ austrijski, Eugen Savojski, godina 1697.“ Telal završi svoju objavu i ode putem niz Darivu. „ Jel’ to stig’ o neki cirkus u grad?“ inspektor se nasmija. „ Đe muhur?“ čovječuljak ga upita i ustade. „ Đe šta?“ Mirza ga iznenađeno pogleda. „ Prco mani me se, svega ti! Pohapsiću vas sve redom!“ krenu da ga zaobiđe, ali ga patuljak uhvati za nogavicu i povuče nazad. „ Ja te haman nešta priupitah! Bome jesam!“ zapiskuta ovaj sitnim glasom. „ Bez sultanovog muhura ne’ mereš u Šeher, pa da si još toliki!“ „ Koji vam je kurac svima danas?!“ inspektor trznu nogom da ga se oslobodi. Dlan ga je svrbio, ali se suzdržao da ne udari malenog čovjeka.
Iznenada, osjeti miris dima i gareži. Modro nebo lizali su rumeni jezici. Miljacka je ključala od vreline, a Sarajevo je bilo u plamenu. Irma! pomisli i nešto ga stegnu u grudima. Potrča preko ćuprije. Čovječuljak odskoči poput lopte skočice, sustiže ga i maljem lupi po cjevanici.
„ Muhur?!“ dreknu i iskezi naborano lice. Mirzu prekri sivi pepeo, on klonu i zatvori oči.
Probudio se na podu svoje sobe. Noga mu je bolno pulsirala. Opipa rukom ogromnu oteklinu na mjestu gdje ga je patuljak udario i zaječa. Šta se ovo koji kurac sa mnom dešava? Moram zvati Hamida u pomoć! Moram čuti Irmin glas! Moram znati da li je ona dobro! Vidio sam svojim očima kako grad gori! Na jedvite jade se dovuče do stola i dohvati mobitel. Leđima se nasloni na drvenu nogaru i pogleda u starčevu knjigu koja je ležala pored njega. Na iskrzanom papiru bila je nacrtana planina. Oh ne!
Treptaj.
Argus Books Online Magazine # 17 119