Ladislav Babić SVJETOVI DUŠE
Kad Bog sklopi oči, mrak je, a mi smo njegov san. No, što li jesmo – kada svane dan? Ako Bog tad otvara svoje oči, jesmo li tek utvare protekle noći?
Moja fascinacija brojevima vjerojatno ima korijenje negdje u maglama djetinjstva, no jedino sjećanje koje se psihičkom regresijom probilo do mog uma je brojanje koraka od doma do škole i nazad. Kao da sam sumnjao u promjenu duljine puta kojim sam uvijek koračao. Valjda tu treba tražiti i kasniju, kad sam otišao studirati fiziku, podjednaku opsjednutost relativnosnim teorijama, odnosno teorijama relativnosti. Nisam se odlučio za matematiku, oduvijek želeći dati fizikalni smisao svakoj brojci, onaj koji bi zaista djelatno utjecao na stvarnost i naše živote. Stari Pitagora bi procvao od ponosa da zna za sljedbenike, vjernike one vrste koji zamišljaju kako je cijela stvarnost zapisana u brojevima; da se vaskolika priroda – a što li smo i mi negoli tek dio prirode – dade svesti na njih. Postepeno se uvodeći u fizikalne spoznaje o svijetu, uočio sam mnoge podudarnosti među naturfilozofskim( taj mi se izraz oduvijek sviđao) činjenicama i idealnim matematičkim univerzumom cijelih pozitivnih brojeva. Ne bijah daleko od nastojanja sve pojavnosti svijeta povezati upravo sa njima. Brojevi 0, 1, 2, 3, 4, 5... kao da su ljubomorno čuvali tajanstveni zapis zakonomjernosti koje nas obuhvaćaju svojim kliještima, samo se tražio dovoljno jak i spreman duh da ih izmami na svjetlo dana. Je li moguće da su tek slučajne podudarnosti između naših spoznaja o univerzumu, i svijeta cijelih brojeva?
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 65