Mira Satarić
TRAKA
Sve je počelo sezonskom rasprodajom.
Doba godišnjih odmora se zahuktala, a sa njim i vreme rasprodaja. A za poreske inspektore, vreme rasprodaja značilo je i vrhunac sezone lova.
Mogao sam da ih namirišem s kilometra. Ovoga puta, u pitanju je bio bračni par srednjih godina.
„ Uh, ubili smo se tražeći vas“, zabrundao je s vrata se zaletevši na stolicu ispred mog stola. „ Nigde Vam ne piše ime firme“.
Odmerio sam ih preko monitora. Muškarac je brisao znoj sa vrata i dahtao a žena je samo nevešto mlatila lepezom. Gluma je bila baš loša, iako su i znoj i vrućina bili pravi.
„ U rezervatu smo. Portali su uredno registrovani, ali zakon zabranjuje da se na bilo koji način oglašavamo unutar zaštićene zone. Ali, pretpostavljam da ste znali otprilike gde smo, inače ne biste bili ovde.“
Nije mi promakla brza razmena pogleda, ali sam se napravio blesav. Naravno, svake godine je bilo isto. I naravno da sam znao da moramo da imamo istaknut naziv firme, ali izuzev imena na vratima, lokalni zakon je zabranjivao bilo kakvo oglašavanje unutar rezervata. Što su, kad bolje razmislim, znali svi izuzev poreskih inspektora.
„ Onda možemo kod vas da iznajmimo prevoz na Proksimu Kentauri?“ „ Ne.“ „ Kako molim? Rekli su nam...“ Skinuo sam naočare i konačno se odmakao od monitora. „ Možete da iznajmite posetu Proksimi Kentauri. Mi smo turistička agencija, a ne taksi služba.“ Muk sa druge strane je bio neviđeno zabavan. „ Svakako“, osmehnuo sam se, „ aranžmani za Proksimu uključuju i prevoz. To se podrazumeva.“
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 55