ponovo kako te vešaju zbog toga“, osmehnula se gotovo prijatno zagledana u njega. „ Biće vredno čekanja.“ Ustala je i prišla vratima ćelije. „ Odmori se, sutra te čeka naporan dan.“
***
Zatvorenik je bio miran i dostojanstven dok su ga sprovodili do vešala. Malobrojnim ljudima u publici na pamet je padala reč spokojan, dok su pokušavali da opišu u mislima izgled skorašnjeg pokojnika. Sveštenik je brzo očitao molitvu i osuđeniku navukoše kapuljaču preko glave a potom i debelu omču zategoše oko vrata. Dželat povuče polugu i tlo se izgubi ispod nesrećnika koji ostade da visi njišući se tamo-amo kao klatno na velikim, starim časovnicima. Pre nego što se telo smirilo, ispod kapuljače kao da je nešto blesnulo na trenutak. Niko od prisutnih koji su već odlazili nije to primetio, ili skoro niko. Doktorica Suzana Sunić je još uvek stajala i uz zagonetni osmeh posmatrala telo Nevena Božovića. Kada je krenula da izađe na vratima joj prolaz prepreči ostareli upravnik zatvora.
„ Doktorice Sunić, želeo bih da vam poželim dobrodošlicu u vaš novi dom“, promrmlja on hrapavo, a ona ga pogleda iznenađeno.
„ Ne znam o čemu pričate, i zaista nemam vremena za razgovor“, reče vidno iznenađena.
„ Ne brinite, sve ćete saznati, imaćete vremena do kraja života.“ Sa leđa je dvojica stražara uhvatiše za ruke i povedoše do samice u kojoj je na krevetu ležala ludačka košulja sa zakačenom ceduljom na kojoj je pisalo „ Lek za Su – Su. Pozdrav od N. B.“
Upravnik je slušao kako neko, ko liči na pokojnu doktoricu Suzanu, vrišti dok su joj navlačili košulju. Pitao se da li tamo negde, na svetovima sa kojih je došao i na koje je otišao Neven Božović, živi još jedan ostareli upravnik Radovan? Da li i tamo puši Lord i čuva dobre ljude da ih ne bi dohvatili spolja? Možda ima, a i ako nema, sigurno nikome ne bi nedostajao.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 53