ih, pa će im okončati eru. Bića koja ne umeju da vladaju čak ni procesima na sopstvenoj planeti, ne mogu biti civilizacija. Ostaviće ih u tim uslovima nekoliko godina, oni imaju i merne jedinice za vreme, a onda će nastupiti viša bića u konačnoj borbi dobra i zla, njima poznata kao Bog i Satana, iza kojih će ostati jedna žena i jedan muškarac. Oplodnja, začeće, rađanje... smrt... Kakvih sve besmislenih oblika života ima u ovom univerzumu.
Primećuje da Nalogodavci s pažnjom prate razvoj okončanja ere, zadovoljni su detaljima, kao i alternativnim mogućnostima koje im uvek ponudi radi kompletnog ugođaja. Ide dotle da im, kao na pladnju, servira i čitav spektar emocija svake jedinke ponaosob, od strahova preko nadanja sve do suočavanja sa smrću( oni, naime, i umiru) koja neprekidno kosi sedam i po milijardi pripadnika te vrste. U finišu preostaju dva muškarca i jedna žena. Žena je obla, plodna, ustreptala od konglomerata najrazličitijih osećanja koja je kidaju uzduž i popreko. Jedan muškarac je stasit i pravičan, prema merilima te vrste, drugi je kržljav i zao, oni se bore na život i smrt dok ona gleda. Život i smrt. Šta sve Nalogodavci neće tražiti od njega. Bog se zauzima za stasitog, Satana za kržljavog. Satanin favorit je dominantniji jer su božje energije defokusirane, nešto ozbiljno se događa s tim entitetom. Organizator, protivno pravilima, odlučuje da se umeša. Bića čije postojanje počiva na genetici već su samom tom činjenicom dovoljno ograničena, neka im barem ti... geni budu kako treba. Sledećeg trena stabilizuje energetske nivoe Boga, i njegov štićenik pobeđuje. Ostaju jedna žena i jedan muškarac, okončanje ere je završeno, nova može da otpočne. Planeta jedva da je primetila šta se dešavalo. Bog i Satana su izabrali ništavilo, dok ne revitalizuju svoje energije. Ovde ionako neće biti potrebni izvesno vreme.
Organizator je sa olakšanjem odahnuo. I srčane aritmije su prestale. Sto pedeset milijardi uposlenika čestitalo mu je, a i on njima, na uspešno obavljenom poslu.
Nalogodavci su bili zadovoljni, kako se i nadao. Nisu uvek bili zadovoljni. Ali sada bi mogli da mu daju odmor, dovoljno su ga kinjili.
Sve je mogao da vidi i domisli, osim Nalogodavaca, koji su u njegovoj glavi obitavali kao Čista misao, forma do koje još uvek nije evoluirao, niti će ikada.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 29