20.
Bilo je prošlo podne kad se mala grupa ljudi okupila na groblju u Lakićima, da sahrane zemne ostatke Magdalene Simonović i njenog brata. Pored Lakija, tu je bio paroh Luka Jevremović, Ilija Luković i njegov sin Mihajlo. Mihajlo je od jutros sam iskopao dve rake, pored grobova Magde i njene kćerke Roksande.
Kad su se pozdravili, Laki je pružio parohu Luki Jevremoviću knjigu Nikodija Stefanovića, koju je do tada držao ispod ruke.
„ Vidim, pomogao ti je Letopis pokojnog paroha Nikodija Stefanovića, da pronađeš mošti ovih nesrećnih duša, Magdalene i Marka“, rekao je Luka Jevremović Lakiju.
„ Jeste, mada moram da priznam, nisam još stigao da ga celog pročitam, veći deo je čitao jedan prijatelj, dok sam tragao za ovim kostima. Kako znaš da se Magdalenin brat zove Marko?“, upitao je Laki. „ Piše u Letopisu“, reče Luka. „ Hm, Ivan mi to nije rekao, ali ono što je pronašao o drvetu koga je zasadio Vukadin Luković, u spomen na svog druga Aleksu Lakića, pomoglo je da nađem ulaz u stogodišnju grobnicu!“ reče Laki. Pa dodade zagonetno: „ Ali, imao sam pomoć i sa druge strane …“
Prišao im je Ilija Luković. Bio je bleda senka čoveka koga je Laki video pre petnaest godina, suv i pogrbljen, ali još uvek vispren osamdesetogodišnjak!
„ Tvoj pokojni otac Lazar, ja i pokojni paroh Nikodije Stefanović, godinama smo tragali za mestom gde mogu biti ove kosti, ali nismo ih uspeli pronaći. Zato je paroh u svojoj knjizi ostavio tragove onoga šta smo mi znali. Za slučaj da neko iz budućih pokoljenja pokuša da nastavi potragu. Ispalo je da si to bio ti, mada ti moram priznati, nisam verovao da ćeš imati hrabrosti da se suočiš sa ovim. Otišao si odavde i zato nisam hteo da te opterećujem“, rekao je Ilija Luković. Laki ga je pogledao. „ Znači, ti si znao da je Jovan Lakić imao kćerku Eleonoru?“ upita ga. „ Znao sam, a znao je i Lazar. Rekao nam je Nikodije da se iznenada pojavila 1963. godine da se krsti u Lakićima. Nisam znao da je
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 216