bi se okretala oko sebe da njuška sa svih strana! To mu je bilo izuzetno čudno, zastao bi i sačekao da ponovo pođe.
Konačno je i ona shvatila da to zvoni njen telefon. Zastala je, izvadila ga iz džepa jakne, pogledala u njega sa čuđenjem i bacila ga iza sebe! Nastavila je dalje!
Steva je dotrčao, brže od gospođe koja je dolazila u susret i ugledavši na trotoaru telefon, već htela da ga uzme, uze joj ga pred nosom.
„ Nevaspitanko jedan! Kakav je to bezobrazluk!“ počastila ga je gospođa. Nije odgovorio i nije se osvrtao. Nastavio je za devojkom.
Telefon je ponovo zazvonio u njegovoj ruci. Javio se odmah, bez razmišljanja. „ Magdalena!“ čuo se uzbuđen glas sa druge strane. „ Izvinite gospodine, ako mislite na jednu crnku, ona je upravo ispustila ovaj telefon na ulicu!“ rekao je Steva. „ Upravo sam se spremao da joj ga vratim!“ Čovek sa druge strane je uzdahnuo, učinilo mu se, sa olakšanjem. „ Sačekaj. Da li ti je Magdalena u vidokrugu? Gde se nalazi?“, pitao je. „ Ona je, otprilike, kod Londona, ispred mene na dvadeset koraka.
Čeka na semaforu da pređe prema Slaviji …“ „ Kako se ti zoveš, dečko?“ pitao je čovek. „ Steva.“ „ Slušaj Stevo, ja sam Zukić. Magdalenin prijatelj. Ona je sad …“, Zukić je tražio pogodnu reč, „… bolesna. Nemoj da joj vraćaš telefon. Moram te zamoliti za pomoć, da je pratiš gde god ide, pa da mi javljaš? Daću ti nagradu! Ja sam na putu ka Beogradu, uskoro stižem i moram da je pronađem, da se … ne izgubi! Možeš li to, Stevo, druže moj?“
Zukić je vozio prema Beogradu, potukavši sve lične rekorde u brzoj vožnji. Već je bio zvao sve i niko nije bio u Magdaleninoj blizini! Očajnički je zvao i nju, jer božji broj telefona nije znao! Bog je, izgleda, ipak čuo, i poziv prosledio do Steve!
I tako je Steva dobio ulogu privatnog detektiva! Pratio je Magdalenu trudeći se da ostane neprimetan. Bio se pogubio, jer je de-
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 210