Miloš Petronijević
BESKUĆNIK
− Dobro jutro, Miloše Petronijeviću! – odgrnuh kabanicu s glave, uspravivši se leđima na klupu gde sam prespavao.
„ Uranio i dan dočekao“, zamotah duvan i pogledah u grane kestena nad sobom.
Iz flaše nasuh malo vode u šaku da sperem krmelje iz očiju i otkopčavajući šlic pređoh s druge strane kestena da se ispišam, motreći da ne naiđu žandarmi, jer je obavljanje te radnje na javnim površinama zakonom zabranjena delatnost, što bi bilo u redu, kada bi i oni koji spavaju pod golim nebom bili u mogućnosti da tu neophodnost na pristojniji način negde obave. A uličara, torbara i kartonskih naselja biće sve više u ovom televizijskom sistemu, kojeg neki smatraju i najboljim od svih mogućih svetova.
Povetarci su se igrali u granama nadamnom i zapalih sveću da u konzervi od paštete zagrejem malo vode i usuh kesicu nes kafe u nju. Mešajući je odlomljenom stabljikom travke, posmatrah pomaljanje sunca u procepu između dva solitera. Spokojna plavetnila nebesa ispuniše me mislima, ako se to tako može reći, jer ne znam šta su misli: da li su one nešto što sam stvaram ili je ono što zovem „ ja“ igra mišljenja, tek sve mi se čini da nismo to što mislimo da smo. Možda je i vreme kad su se bogovi javljali ljudima nestalo, jer je čovek poverovao da su njegova svojina glasovi što se kao misli odnekud u njemu javljaju. Život je širi od naše uske pameti i ko zna kakvih sve svetova ima za koje čovek i ne zna da ih ne zna. Možda i ovaj kesten iza mojih leđa sa kestenom susednim šapuće, u smirenosti opstajanja. Ribe na vazduhu umiru a čovek se u vodi davi, i nije nemoguće da ima i stvorenja kojima ni vazduh ni voda ne trebaju. Vera je u beskrajnu povezanost svetova lepša od podmukle nasilnosti religija, uverenih u samo njihova otkrovenja … Po ulicama sve češće brundaše vozila i ptice u krošnjama zamukoše. Spakovah u ranac kabanicu i ćebe sa klupe, i uspeh se uz stepenice i pođoh u susret imitaciji života, gde su stvari postale najveća radost natimarenih debeljušana.
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 153