Ljubica Perović SVAŠTA JE LjUBAV
JA
Samoća, samoća... Ljubav, sreća, patnja... Samoća...
To je redosled mojih dosadašnjih ljubavi. I, onda ti! Znali smo se dugo i površno. Ovo DUGO mi je davalo sigurnost da ti verujem više nego drugima. Veče smo proveli pričajući o tvojoj bivšoj vezi. Plakao si. Ona se udala. Hrabrost da pokažeš svoju ranjivost nas je zbližila. To mi je dalo dovoljno smelosti da te sutradan pozovem. Tu noć sam te zamolila da budeš nežan prema meni. Nije to bila molba za jednu noć. Sada znam da sam molila da me nikada ne povrediš.
Bila sam ti zahvalna na deset dana ljubavi i spremna da se ona završi tvojim dugim boravkom kod porodice, na drugom kraju sveta. Ali, pišeš mi. Pišem ti. Govoriš da moji opisi liče na Megritove slike a pesme posvećene tebi na Ahmatovu.
Vraćaš se mnogo pre nego što je bilo u planu. Zajedno smo. Mislim kako sam mogla da propustim ljubav za koju sam vremenom prihvatila da postoji samo u mojoj mašti. Izgovaraš reči koje ja mislim, zoveš me u istom trenutku kada zovem ja tebe. Voliš da sedim uz tebe i da me držiš za ruku. Kupujemo hranu za dvoje i gledamo se, za večerom, u oči.
Naše vreme je isprekidano tvojim boravcima sa ženom, decom i unucima. Ne smeta mi. Čak sam srećna što ih uz tebe, na neki način imam i ja. Ne strepim. Čekam te. Pišem ti i čitam tvoja pisma. Napokon sam našla mir u ljubavi. Ne plašim se. Znam da ćeš zvati, doći. Znam da me voliš iako te to ne pitam.
ON
Oženio sam se vrlo mlad, doktorirao kada sam već bio u braku. Dobili smo decu. Na moje insistiranje smo se preselili na drugi kontinent. Smatrao sam da ću imati odlične uslove za istraživanje, a i
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 146