„ Zvuči zanimljivo. Voleo bih da je završiš makar za sebe. Zamisli da znamo kako bi mi izgledali u drugom univerzumu.“
„ Obećavam ti da ću je završiti zbog tebe. Mislim da znam kako drugi ti i ja izgledamo.“
***
Napokon kod kuće. Ostavila je ključ u vratima pa moram da zvonim. Otvara mi kose razbarušene od sna i sa pečatima od jastuka na obrazu.
„ Zdravo, dragi...“, rekla je i obesila mi se oko vrata. Meki miris kolača od jabuke me je uhvatio kandžicama za nozdrve i pre nego što sam bio svestan pola pleha je završilo u mračnim dubinama moje utrobe.
„ Ok, mislim da ti se sviđa...“, zadovoljno je rekla i podigla monitor laptopa.
„ Da, odličan je“, provuklo mi se između zuba. Tek tada sam primetio da je nekako odsutna i možda malo utučena.
„ Odgovorili su mi. Kao što pretpostavljaš, odbijena je... Ponovo“, rekla je sa naporom. Učinilo mi se da su joj se oči napunile suzama, ali to je možda samo bili pikseli čiji se odsjaj prelamao na njenim rožnjačama.
„ Kao što sam ti već rekao, moraš da budeš strpljiva. Moraćeš puno puta da pokušaš dok se probiješ, dok te ne primete. To je i stvar sreće, ne zavisi sve od tebe.“
„ Istina, ali dokle pokušavati? Moram jednom preseći i početi da se bavim nekim „ normalnim“ poslom. Grize me savest da ti mukotrpno radiš i izdržavaš nas, a ja se zaluđujem pisanjem. Moram da se pomirim sa tim da od mene nikada neće biti pisac i da nađem posao u butiku ili kafiću kao tolike druge devojke koje su svesne vremena u kome živimo.“
„ Pričali smo sto puta o tome. Znam koliko ti je stalo do toga što radiš i spreman sam da nas izdržavam dok god ti ne krene, a imam osećaj da je samo pitanje trenutka kad će se to desiti.“
„ Ne znam... Možda je bila greška što sam odbila onaj projekat u Institutu... Znamo oboje da bi me to odvuklo od pisanja knjige i samo
ARGUS BOOKS ONLINE MAGAZINE # 16 106