sposobne za kompetentnu konverzaciju na temu gastronomije
ili umetnosti i naučiti kako da našim muževima obezbedimo
dom u kome mogu da se opuste nakon teškog rada, gde ćemo
naučiti kako da podižemo pristojnu decu i rešavamo konflikte
u porodici. Alternativno, ako već toliko želimo da se bavimo i
nečim drugim – neka to budu zanimanja koja se mogu obavljati
od kuće, ili gde možemo da određujemo svoje sopstveno radno
vreme, no u svakom slučaju treba da izbegavamo ona koja će od
nas učiniti robove karijere, na štetu naše porodice. Podrazumevalo se da ćemo mi, žene, vremenom shvatiti da zapravo nemamo ništa protiv takvog stanja stvari, da je to, zapravo, baš ono
što nam treba, makar toga, za početak, i ne bile svesne. Naravno,
jedna od premisa Prirodnog stanja je takozvani jak muškarac,
muškarac uz koga možemo da se osećamo kao prave žene. Mi
ćemo se truditi da on bude zadovoljen, fizički i psihički, a on
će, za uzvrat, zadovoljavati naše potrebe i naručivati nam nakit
iz Amsterdama i novu garderobu iz Milanskog vojvodstva, ne
bi li bile još lepše, za njega i one kojima nas prikazuje. Jer želja
da budemo lepe i korisne i predmet divljenja je u našoj ženskoj
prirodi. To je ... „
„Prirodno stanje“, izgovorimo uglas.
„Pretpostavljam da nema potrebe naglašavati da govorite
isključivo o braku između muškarca i žene. Ali gde je tu mesto za sve one žene koje, bilo zato što to ne žele ili sticajem
okolnosti, ne završe u braku ili u heteroseksualnoj vezi?“
Očekivala sam ovo pitanje jer ono je, naravno, važno.
„Koncept se odnosi na većinu. Većina žena je, tvrde njegovi
zastupnici, heteroseksualno i želi stalnog partnera. Priroda to
nalaže jer vrsti je, da bi opstala, to potrebno. I što je taj model
ponašanja zastupljeniji u praksi, sve više će podržavati sam sebe;
kao i nekada, uostalom, pre nego što su mnoge žene, kako kažu,
dozvolile sebi da postanu kvazi-muškarci.“
Argus Books Online Magazine # 15
14