izbegava smrt zahvaljujući činima zle kraljice koja ga uzima za
svog novog princa. Oba dela, i knjiga i film, kao da sugerišu
objavu rata smrti kroz suprotstavljanje heteronormativnoj kulturi, a neheteronormativni likovi funkcionišu kao moljci na
tkanju ove kulture. Za razliku od heteronormativne kulture u
kojoj su sve žene mrtve, bilo da se radi o bajci ili građanskom
romanu XIX veka, ovde stradaju heteronormativni likovi. The
very fabric of life now, is magic, kaže Virdžinija. Orlandin suprug
kojeg ona sebi pronalazi u XIX veku, Marmaduk Bontrop
Šelmerdin odmah nakon venčanja odlazi na plovidbu oko Rta
Horn, jer to je, kako on objašnjava: about all a fellow can do
nowadays. Vidimo Orlanda u XX veku kako zamišlja muža na
brodu koji i dalje plovi oko Rta Horn, a zatim tone. Po Propu,
bajka poznaje tri osnovna oblika nosioca duša umrlih, a jedan
od njih je brod. Orlando doziva svog muža i on dolazi, kao što
uvek dolazi in moments of dead calm. Otkucava ponoć, vreme
je duhova. All was phantom. All was still. All was lit as for the
coming of a dead Queen. Kao u „Pepeljugi“, mrtva kraljica izlazi
iz svoje kočije i Virdžinija Vulf kao da nas suočava sa jezovitošću i paralizom bajke, dok Orlando, klanjajući se kraljici kaže
da je kuća spremna za njen dolazak. Nothing has been changed.
Argus Books Online Magazine # 15
113