postoji ovoliko nijansi žutih. Ne
zaboravi da on ima svega četiri godine.“
Maja je pažljivo posmatrala boje
pejzaža. Desetine nijansi žute, slivale su
se jedna niz drugu, ulivajući se u
podjednako bogat spektrum plave.
Kontrast je bio parališuć.
„Nigde nema narandžaste,“ govorio
je. „Jeste, on je ne vidi, ali pogledaj šta
sve njegovo oko može da spazi,“
pokazujući prstom, ali pazeći da ne
dodirne svežu boju. „Jednog dana
naučiće da koristi i boje koje mi vidimo.
Naučiće koje su stvari zelene, koje su
crvene, i sve one nijanse između, ali mi
nikada nećemo biti u mogućnosti da
svet vidimo njegovim očima. Zato
moramo da ga pustimo da ga slobodno
prikaže, bez ičijeg uplitanja.“
„Naravno! Danas sam i sama
primetila da narandžasta boja nestane
ako se malo duže zagledaš u Sunce.
Strahinja ga je naslikao baš onakvim
kakvo jeste.“
„Eto, vidiš!“ reče Igor, stavi ruku
preko ženinog ramena i poljubi je u
čelo. „Hajdemo sada, Strahinja je već
dole.“
I krenuše ka crvenoj Zastavi 128 koja
se nalazila pokraj puta, stotinjak metara
nizbrdo.
Bili su zadovoljni i ponosni roditelji
neobičnog plavokosog dečaka koji je
svet video potpuno drugim očima.
„U ostalom, i Van Gog je bio
daltonista,“ reče Igor.
Maja prevrne očima.
„Kako ti tako nešto uopšte pada na
pamet?“
„Krajnje jednostavno: ako oduzmeš
crveni i zeleni spektar, koji daltonisti ne
vide, ostaje ti samo žuto-plavi, baš kako
ga je Van Gog predstavljao u većini
svojih slika.“
„To su gluposti, Igore, čiste gluposti!“
velike plave oči su sevale gnevom.
„Kako je uopšte moguće da tako nešto
znaš? Nikada, niko, neće biti u stanju da
vidi svet na način na koji Strahinja vidi.
Zapamti to dobro! Čak ni kroz njegove
slike. To je jednostavno nemoguće!“
Argus Books Online Magazine #14
„Kao što sam ti već rekao - logično je!
Uostalom, to je naučna činjenica.“
„Naučna činjenica da je Van Gog bio
daltonista? Prvi put u životu čujem to.“
„Znaš ti vrlo dobro da govorim o
vidljivom spektru boja kod daltonista.
Medicina je dokazala...“
„A ti bi, kao lekar, vrlo dobro trebalo
da znaš koliko je kroz istoriju medicina
grešila i koliko su te, takozvane, naučne
činjenice zapravo pouzdane.“
„Objasni mi onda zašto je kod Van
Goga dominirao žuto-plavi spektar!“
„Sada mi još reci da je Pikaso video
svet u kockama! Gluposti! Umislio si,
Igore. Strahinja ima talenat, to je
neosporno, ali bilo bi krajnje
neodgovorno od nas da ga ubedimo, već
sada, da je Van Gog. Možemo učiniti da
prestane da razvija svoj talenat. Upašće
u OK plato, u svojoj četvrtoj godini!“
Igor se osećao poraženim.
„Hajdemo! Čeka nas dete kraj kola.
Ne želim da čujem kako se raspravljamo
oko gluposti,“ reče Maja.
„Hajdemo!“
Igor je nastavio da veruje da je
Vinsent Van, kako ga je on iz milja
nazivao, bio daltonista, baš kao i njegov
sin. Zagrlio je ponovo svoju suprugu i
poljubio je u znak izmirenja. Ona se
osmehnula.
Strahinja je nestrpljivo čekao svoje
roditelje kraj automobila.
„A što ste stali tamo gore? Da li vam
se dopada slika? Jesam li nešto
pogrešio? A šta ste radili?“ upitao je
dečak.
„Nisi ništa pogrešio, čedo moje,“ reče
Maja. „Tata mi je pokazao neke detalje
koje nisam mogla sama da vidim.
Mnogo nam se dopala slika! Odlična je!
Sreća te smo uspeli da je spasimo od
pljuska, zar ne?“
„Kiša je tako malo padala, ali mogla
je da je uništi. A jesu li boje bile dobre?“
„Savršene! Hajdemo sada, deda nas
čeka,“ reče majka.
Velika želja učitelja Vujadina bila je
da obučava v underkinda i ispunila se
rođenjem Strahinje. Dok su roditelji bili
okupirani poslom, deda Vujadin je pazio
70