Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 32

venčuga na čelu pulsira, znoj mu curi niz napet vrat, svaki mišić na ramenima i grudima poigrava pod zalepljenom majicom, žile na rukama čista poezija... Marina je balavila, a Gale nije bio daleko. Držao se za flašu piva, klatio i smeškao onako tanak i beo sa velikim crnim očima i crvenim ustima. Skroz crna kosa mu je u nedostatku svakog fazona štrčala svuda oko glave i malo pokrivala vrat i činila da izgleda baš kul. Devojčice su mu se kačile oko vrata i nešto se vrckale okolo, a on ih je gledao sjajnim očima budućeg jebača. Ne, ništa on nije znao i taj izgled napola frajera, napola deteta, dirnuo me kao i obično, tačno u klitoris. Osim toga, poznavala sam njegovu dobrotu i tihu senzitivnost koja je bila na granici bolesnog. Mogao je da se uživi u trenutku u nečija osećanja i da skonta kako je u nečijij koži i da pokaže zastrašujući stepen razumevanja i pažnje, baš onda kad ste najgore sjebani. To su svi znali o Galetu, ali on nije znao šta će s tim teretom na svojim inače širokim, mršavim ramenima. Mali me neće razočarati, bila sam sigurna. “Gale, pile, kako se provodiš?” Viknula sam mu na uvo i bacila mu se u zagrljaj. “Eee, suuuper” - reče Gale, obavijajući ruke oko mene, polako i čvrsto. Umeo je da se grli, definitivno. Iskoristila sam priliku i protrljala sise o njegove grudi i lice o njegov malo bockavi obraz. Bilo je kao da sam zagrlila banderu. Čvrsto i tvrdo. “Joj, Gale, ide mi voda na usta od tebe” “Verujem ti” - rekao je Gale i ja sam znala da on tog momenta tačno zna kako se ja osećam, kako ga doživljavam i šta želim. Devojčice nisu imale sluha za Argus Books Online Magazine #13 njegove čudne komentare, pa nisu ni mogle da dođu do njegove kite. Guske. “Šta ćemo da radimo, Gale?” “Šta hoćeš” “Ma ja hoću, jel' hoćeš ti?” Gledala sam ga u oči i držala ga nežno za obraz i čvrsto oko struka trljajući se o njegovu kitu, koja se, logično, ukrutila skroz i bila baš velika. Gale se držao obema rukama za moj struk i oborenog pogleda rekao gotovo ljutito: “Ja i hoću i moram.” To je bilo koliko iskreno, toliko i zastrašujuće, koliko sažeto, toliko sveobjašnjavajuće. Gale je hteo iskustvo, a morao je samnom. Nije bilo druge opcije za njega takvog, u tom trenutku. “Kako ti njega dobor kontaš, ćero!”, čudio se Prijatelj. “I tebi to ne smeta, mislim onako, kao ženi?” “Prijatelju, to je moj posao, onako kao žene. Ja mu nudim nešto što sa klinkama ne može da ima i što će uvek da ostane njegovo, nezamenljivo i dragoceno. Malo ću da ga gricnem, ali mu neću pojesti srce. Mislim, ako nastavi da bude ovako dobar.” “Ma on ne može da bude drugačiji, ni da mu život zavisi od toga.” Znala sam to i radovalo me što sam konačno prerasla zaljubljivanje u drkadžije. Gotovo da nisam ni primećivala koliko sam se naprimala na čast da mu budem prva. Luda Tinejdžerka je cičala od sreće, a Demon Srcojedac balavio po njoj. Gale je bio instrument za merenje senzacija. Nikad nije pritisnuo prejako, protrljao grubo ili ga nabio nestrpljivo. Za njega je seks bio još jedan način da izrazi svoje čudno empatično biće i trebalo mu je mnogo ohrabrivanja i dobra doza dobre trave da pronađe u sebi sebične mužjačke prohteve i nešto sirove strasti. Najviše je voleo dugu nežnu predigru, mnogo lizanja i pušenja, sporo nabijanje istim tempom