nazirala među ogromnim poli¬cama
za smeštaj voća, povrća i
nepotrebnih stvari, iza ogromnih
buradi za vino i rakiju triput većih
od Alekse. Aleksa ugleda na najbližoj
polici uljanu lampu i šibice pored
nje. Uzeo ju je u ruke, a šibice strpao
u džep. Vučko je ukočeno stajao na
najnižem stepeniku, nije se odvažio
da zakorači u podrum.
„Hajde, usranko, što si se ukočio
tu kao da si video pokojnog cara
Murata,“ nagovarao ga je Aleksa da
krene za njim. „Hajde, da vidimo šta
sve ima, možda nađemo hajdučke
kubure i turske jatagane!“
Nije Vučku bilo ni do kubura a ni
do jatagana, ali prenulo ga je ono
„usranko“. Nije hteo pred Aleksom
da pokaže strah. Prišao mu je.
Aleksa je visoko podigao lampu i
krenuo napred, dok ga je Vučko
pratio na korak iza. Nije hteo da zao-
stane, jer su mu Aleksa i lampa
čuvali strah.
Svetlost lampe igrala je po
plafonu četiri metra nad njima
stvarajući čudne senke na debelim
gredama i daskama.
Sada su mogli da procene da je
dužina podruma, otprilike, tri puta
veća od širine. Bila je jesen, i
podrum je pun jabuka i krušaka,
raznih sorti, iz njihovih voćnjaka.
Stajale su u malim gajbama nas-
laganim jedna na drugu i jedna
pored druge, tvoreći ogromne kocke,
više od njih. Među njima zjapili su
prolazi, poput ulica, ili svojevrsnog
lavirinta. Kad su prošli voće, naišli su
na slične konstrukcije, ali od
džakova, napunjenih krompirom i
žitaricama. Bilo je tu i praznih vojnih
kutija, verovatno namenjena đuladi
za topove. Aleksa ih je nekoliko
otvo-rio, tek da bi se uverio da su
Argus Books Online Magazine #13
prazne. Stari nameštaj, ogromni
ormani, fotelje, stolovi, stočići,
sledilo je na listi otkrića. Aleksa je
otvorio nekoliko fioka, i razočarao
se. Bile su prazne. Bio je tu i veliki
drveni konj za lju-ljanje, polomljenih
zadnjih nogu. Tužno je stajao
uzdignute glave, buljeći u plafon. Sve
u svemu, kad su stigli do velikih
buradi sa vinom i rakijom pred
samim zadnjim zidom, jatagana,
kubura, niti ičeg drugog zanimljivog
dečjoj mašti nije bilo. Razočaran,
Aleksa se okretao oko sebe visoko
podignute lampe, još u nadi da će
otkriti nešto što mu je promaklo,
neki ogroman kov-čeg, poput
gusarskog, sa blagom, ili nekakvo
oružje. Podrum je bio uredan, sve
spakovano po vrstama i nije bilo
iznenađenja.
Da prikrije razočarenje, Aleksa se
okrenuo buradi-ma, razgle¬dajući ih,
a onda se dosetio i otvorio slavinu,
da vidi šta je u njima. Iz prvog je
potekla rakija u malu drvenu kofu na
podu, pravo ispod slavine. Postavio
je šaku da napuni dlan i prineo
ustima. Oprezno je liznuo, a onda
izručio sve iz dlana u usta. Napravio
je kiselo lice, i odmah sve ispljunuo.
Nije mu se svideo ukus. Zatvorio je
slavinu.
„Bljak, ovo je ukusno kao uskisla
pišaćka! Smrdi kao što je bazdio
deda-Polilo, onaj što se prošle zime
pijan smrzao u smetovima!“, rekao je
Aleksa Vučku, još se stresajući i
pljuckajući na pod.
Nastavio je da otvara i zatvara
slavine na buradima. Iz naredna dva
poteklo je belo vino, a iz trećeg crno.
Tu je poturio obe šake i dvaput se
dobro napio. Zacakljenih očiju,
okrenuo se Vučku i pozvao ga da
proba i on. Vučko je napravio
110