Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #13 | Page 110

nazirala među ogromnim poli¬cama za smeštaj voća, povrća i nepotrebnih stvari, iza ogromnih buradi za vino i rakiju triput većih od Alekse. Aleksa ugleda na najbližoj polici uljanu lampu i šibice pored nje. Uzeo ju je u ruke, a šibice strpao u džep. Vučko je ukočeno stajao na najnižem stepeniku, nije se odvažio da zakorači u podrum. „Hajde, usranko, što si se ukočio tu kao da si video pokojnog cara Murata,“ nagovarao ga je Aleksa da krene za njim. „Hajde, da vidimo šta sve ima, možda nađemo hajdučke kubure i turske jatagane!“ Nije Vučku bilo ni do kubura a ni do jatagana, ali prenulo ga je ono „usranko“. Nije hteo pred Aleksom da pokaže strah. Prišao mu je. Aleksa je visoko podigao lampu i krenuo napred, dok ga je Vučko pratio na korak iza. Nije hteo da zao- stane, jer su mu Aleksa i lampa čuvali strah. Svetlost lampe igrala je po plafonu četiri metra nad njima stvarajući čudne senke na debelim gredama i daskama. Sada su mogli da procene da je dužina podruma, otprilike, tri puta veća od širine. Bila je jesen, i podrum je pun jabuka i krušaka, raznih sorti, iz njihovih voćnjaka. Stajale su u malim gajbama nas- laganim jedna na drugu i jedna pored druge, tvoreći ogromne kocke, više od njih. Među njima zjapili su prolazi, poput ulica, ili svojevrsnog lavirinta. Kad su prošli voće, naišli su na slične konstrukcije, ali od džakova, napunjenih krompirom i žitaricama. Bilo je tu i praznih vojnih kutija, verovatno namenjena đuladi za topove. Aleksa ih je nekoliko otvo-rio, tek da bi se uverio da su Argus Books Online Magazine #13 prazne. Stari nameštaj, ogromni ormani, fotelje, stolovi, stočići, sledilo je na listi otkrića. Aleksa je otvorio nekoliko fioka, i razočarao se. Bile su prazne. Bio je tu i veliki drveni konj za lju-ljanje, polomljenih zadnjih nogu. Tužno je stajao uzdignute glave, buljeći u plafon. Sve u svemu, kad su stigli do velikih buradi sa vinom i rakijom pred samim zadnjim zidom, jatagana, kubura, niti ičeg drugog zanimljivog dečjoj mašti nije bilo. Razočaran, Aleksa se okretao oko sebe visoko podignute lampe, još u nadi da će otkriti nešto što mu je promaklo, neki ogroman kov-čeg, poput gusarskog, sa blagom, ili nekakvo oružje. Podrum je bio uredan, sve spakovano po vrstama i nije bilo iznenađenja. Da prikrije razočarenje, Aleksa se okrenuo buradi-ma, razgle¬dajući ih, a onda se dosetio i otvorio slavinu, da vidi šta je u njima. Iz prvog je potekla rakija u malu drvenu kofu na podu, pravo ispod slavine. Postavio je šaku da napuni dlan i prineo ustima. Oprezno je liznuo, a onda izručio sve iz dlana u usta. Napravio je kiselo lice, i odmah sve ispljunuo. Nije mu se svideo ukus. Zatvorio je slavinu. „Bljak, ovo je ukusno kao uskisla pišaćka! Smrdi kao što je bazdio deda-Polilo, onaj što se prošle zime pijan smrzao u smetovima!“, rekao je Aleksa Vučku, još se stresajući i pljuckajući na pod. Nastavio je da otvara i zatvara slavine na buradima. Iz naredna dva poteklo je belo vino, a iz trećeg crno. Tu je poturio obe šake i dvaput se dobro napio. Zacakljenih očiju, okrenuo se Vučku i pozvao ga da proba i on. Vučko je napravio 110