Izgubio sam ton... Sliku još 'vatam, ali treperi... Prestar sam za
digitalizaciju, šta ću kad sam analogno napravljen…
Razmišljam da se večeras napijem. I to je promena. Obično se napijem
ne razmišljajući.
Oprostiću ti što sam te prevario, ako ti meni oprostiš što si me
upoznala...
Bog je jedan. Jedan je Bog. Jedan od nas. Naš i moj. Moj i svoj. Uvek je
svoj. I tvoj.
Sve ću vas reći Bogu, rekao je jedan dečak smrtno ranjen u
bombardovanju...
Ako smo stvoreni po liku božijem, nismo baš sve od njega nasledili.
Nasledili smo nešto i od majke. Sotone.
Ananuki se vraćaju... Oni će nam pokazati Boga.
Bog može biti samo jedan. Ostali su svi samo činovnici Božje
administracije.
Pokloniću ti prsten od srca, koje nema vrednost kao zlato ili dijamanti,
ali je vrednije od univerzuma.
Jedan sam ja. Sam, neponovljiv, jedinstven. Nemam reprizu. Jedan je
Bog. Jedan sam ja. Jedna je nit koja nas spaja.
Uvek ima ta nit koja spaja. Sve ostalo razdvaja. To je lavirint. Samo te
Arijadnin konac iz njega spašava.
Ako umrem sutra, reći ću, pa dobro, danas sam pio, danas sam žalio i
bez razloga zvao tvoje ime. Ako ne umrem sutra, umreću neki drugi dan
kad mi bude zgodno bilo...
Lagaću sebe da sam još uvek živ. Obradujem se kad se zakašljem,
pomislim, evo to je... A nije. Ja još čekam tvoj oproštaj.
Probudiću se sutra, kao svako jutro što se budim... I nastaviti živeti u
snovima.
Jer, ja najlepše sanjam širom otvorenih očiju!
Argus Books Online Magazine
98