Tvoje ime ne spominjem,
I sva sjećanja zabranjujem sebi..
Ne poznajem više miris tvog parfema,
I zveket je ključeva utihnuo
Korak je tvoj ostao samo jeka
A lik tvoj tek izgubljena sjena…
Jedino su tvoje oči ostale žive
U gradu izgubljenih duša…
Tražim ih..
Da na tren srce ponovo zakuca
Pa umre tiho, u tami..
Ne pišem ti više pjesme
Ni ime ti ne spominjem,
Voljet ću te nježno u tišini
Na oči se boje badema zaklinjem…
SAMOĆA
Kada bi zidovi znali pričati
Ispričali bi ti koliko puta
U danu spomenem tvoje ime…
Moj bi ti jastuk mogao reći
Koliko je uzdaha sa mojih usana
Sišlo zbog tebe…
Moj bi ti pokrivač
Ispričao koliko sam ga
Noću čvrsto grlila
Umjesto tebe…
O, hoćeš li jednom doći?
Da zidovi ušute,
Da jastuk prestane disati,
Da me svojim tijelom pokriješ
Umjesto pokrivača…
Čežnjo moja, gorak ti je okus…
Strasti moja, jesu li ti plodovi slatki?
Mi…
Krug bez kraja i početka…
A noći u samoći prolaze…
POSTOJIŠ
Mogla bih danas
Napisati najnježnije stihove
Na svijetu…
Nešto , kao, dišem za Tebe..
Nešto, kao da i sunce
Izgubi sjaj kada si ti tu…
Da se baš jako potrudim,
Možda bih čak mogla
Napisati i da volim te
Da si moje prvo, moje zadnje
Moje jedino i sve..
Možda…
Argus Books Online Magazine
56