dlaku, izbegnutog fizičkog
obračuna sa njim kada sam
imao 23 godine, smirio se.
Otišao sam u tere-tanu,
srao, istuširao se i obilno
ručao. Malo sam se od-morio
popodne i telefonom obavio
dogovor o veče-rašnjem uz-
imanju esida, pušenju tom-
pusa i ispijanju vis-kija sa
jednim od najboljih prijatel-
ja. On se zove Miloš. Dve
godine je stariji od mene,
menadžer je u jednoj veli-
koj američkoj firmi i alko-
holičar je od srednje škole.
Nje-gov ćale je takođe alkos
i nikada nije imao pravi
posao.
Potrošio je svo porodično
nasleđe u kešu. Krckao je
deo po deo i to na žene,
alkohol i igre na sreću. Miloš
mu to nikada nije oprostio.
Ipak, njegovi su se razveli na
vreme pa je uspeo da se
odvoji od keve pre nekih 5
godina i oženi dugogodišnju
devojku. Ipak, šteta je
učinjena oda-vno i zato pije
kao smuk, ali van radnog
vremena. Žena mu nije tu
večeras, pa koristimo priliku
da se razbijemo LSD-om i
alkoholom i proširimo vidike
i svest o stvari-ma. Nikad
nisam mogao da se družim sa
normalnim i adaptiranim
ljudima. Smatram ih
dosadnim, a u stvari ih se
bojim jer su mi primer da se
ipak može biti normalan.
Meni je to uvek bilo jako
teško.
- 'De si, bre, Markoviću?
Dočekao me je zagrlja-
jem i širokim osmehom, kao
i uvek, noseći neku od
majica kratkih rukava, na
kojoj je uvek neka demoti-
vaciona pamflet poruka.
Ovoga puta, poruka je bila -
I AM A BOMB TEHNICIAN, IF
YOU SEE ME RUNNING, TRY TO KEEP UP! Uvek me obraduje kad mu vi-
dim majicu! Otišao je do kuhinje i dobacio:
- 'Oćemo prvo malo koka-kole, pa da gutamo sličice? Već je osam,
dok počne da nas radi…..
- Naravno, razume se!
Nakon kratkog ćaskanja i gledanja spotova na MTV, osetili smo sup-
tilni rad esida. Prvo ti trne čmar. Onda se trnci šire uz kičmu na ruke i
noge, a za pola sata utrneš ceo. Trzanje tela i tikovi dolaze posle a onda
kreće pravi rad lisergične kiseline. Misli postaju izrazito brze, jasne i in-
tenzivne. Pet minuta na esidu traje kao večnost i neve-rovatno je koliko
toga vidiš, čuješ i saznaješ u tom kratkom periodu. To mi je oduvek bilo
fascinantno! Počeli smo da se kikoćemo kao budale, a onda sam se u
jed-nom trenutku uozbiljio i postavio pitanje koje se meni tada učinilo
krucijalno važnim.
- Šta misliš, ko je jači, Rusi ili Ameri?
Miloš me je pogledao smešeći se, znajući da je rad droge počeo.
- Zavisi, brate, ko koga napada?
- Nemam pojma, Ameri su jači u vazduhu i na vodi. Kapiram da Rusi
sa svojih desetak lovaca Su 35 i dve eskadrile Su 30 i Su 34, nemaju
šansu protiv 148 lovaca F 22 Raptor! A na vodi Ruje tek ne mogu. Ob-
navljaju po-morsku flotu tek u 2020. Kauboji ih gaze sa onih jebenih 11
nosača aviona.
- Pazi, Markoviću, Rusi imaju veći nuklearni potenci-jal, a na kopnu
su dosta jači. Imaju bre oko 14.000 ten-kova!! Ruska vojska nema po-
tencijal da ih napadne ni-kako, osim nuklearno. Tako da su Ameri ti koji
bi morali da udare.
- To oni i žele, vidiš da ih okružuju! A znaš zašto? Arogantni su i
misle da mogu da prežive ruski nuklearni kontraudar!
- Ma, ne loži se bre! To nikome ne odgovara. Puno je para u igri,
dogovoriće se oni na kraju, a mi ćemo, nara-vno, opet da najebemo!
- Ne znam baš… mislim da je sada ozbiljno. To i Rusija zna. Vidiš da
ubrzavaju svoje presretače i moder-nizuju interkontinentalne rakete
Topolj M. Na podmornice ide nova raketa Bulava, a rade i na protiv-
vazduš-nom sistemu nove generacije S 500.
Miloš me je pogledao, rešen da poentira.
- Brate, odgovori mi na ovo. Da li bi se pobio sa pija-nim čovekom?
- Ha? Paa… ono… ne!
- E, pa vidiš! Rusiju moraš osvojiti tako što ćeš ući u tu ogromnu teri-
toriju. Kauboj iz Vajominga putuje Ab-rams tenkom dve nedelje, a onda
ga negde kod Kazanja dočeka 10.000 pijanica u tenkovima T 90 i T 85.
Ameri-kanac koji radi za platu i mašta o novom automobilu i kućici sa
belom ogradom, promrzao u vukojebini za kak-vu nije ni znao da post-
oji, sada naleće na pijanog ruskog tenkistu, u majici sa kratkim rukavi-
ma, neobrijanog i sa pljugom u ustima, koji je rešio da mu se najebe
keve!! Rusi su, bre, nepredvidivi idioti!! Znaš li da su pre par de-cenija
imali kvar na svemirskoj stanici? Nisu mogli da ga poprave. Znaš li zašto?
Nisu imali jebeni šrafciger!!! Ima-ju svemirsku stanicu, a nemaju
šrafciger, eeeeej!!!!
Zastali smo. Na trenutak smo obojica