neo-bjašnjivih događaja, u koje su uvučeni pripadnici moje i tvoje
loze, Magdalena, od tada, pa sve do današ¬njeg dana!“
I Laki je nastavio da priča o svim događajima koji su usledili, počev od
Aranđela Lakića i spaljivanja kuće, pa sve do događaja vezanih za
današnje putovanje u La-kiće, o sumnjama i nalaženju dokaza da je Mile
upleten u prokletstvo. Nije prećutao ni jedan detalj, ma koliko po njega
bio neprijatan, a ispričao je i o svojim snovima, ako su to bili snovi, ili
vizije, kako je to definisao Vukadin Luković. Magdalena je sve vreme ću-
tala, ali, dok je pričao o užasu 1995. godine u njegovoj rodnoj kući,
počela je tiho da plače…
Laki je završio sa pričom. Gledao je lica slušalaca. Magdalenine oči su
se caklile od suza, dok je Zukić sagao glavu i ćutao. Onda duboku uzdah-
nu, podiže gla-vu i upita Lakija:
„Šta treba da uradim? Kako da pomognem tebi i Milu?“
Laki je zapalio cigaretu. Ispušten dim je u svetlosti neonke delovao
kao oreol oko glave.
„Budi sa Magdalenom. Pripazi da ona i Mile, za sa-da, ne dolaze u
kontakt, dok se stvari ne reše... Odvedi je kod sebe, ako se ona
slaže...?“ Laki je upitno pogledao Magdalenu. Ona, po kraćem
okle¬vanju, klimnu glavom.
U tom trenutku, kao prasak biča, odjeknu zvuk pu-canja čaše na
njihovom stolu. Srča se rasula po ploči stola, čaša se bukvalno, ras¬pala!
Magdalena se trgla una-zad, a Zukić je skočio sa sedišta.
Laki je mirno sedeo, obavijen dimom.
„Čini mi se da je ovo upozorenje. Predugo smo Magdalena i ja u istoj
prostoriji!“, rekao je Laki.
5.
Bljeskovi boja neko vreme su mu igrali iza zatvorenih kapaka, kad je
odlučio da otvori oči…
Ispred njega je stajao Vučko i nešto je govorio… Dr-žao ga je obema
rukama za ramena, a njegovo zabri-nuto lice vratilo mu je sećanje…
Da, još uvek je stajao pred velikim proročicinim šatorom na vašaru u
Šapcu…
Ali i sećanje na upravo proživljeni događaj na ivici šume, pored poto-
ka, bio je još uvek kristalno jasan. Refleksno se trznu i maši rukama za
grudi, osećajući još uvek jaku bol na mestu gde ga je malopre pogodio
Milutinov metak!
Rane nije bilo i bol je jenjavala, ali mu se odjednom stvori misao o
tome da on zna ko je bradati čovek koji ga je ubio! Sad je znao da je to
njegov tek rođeni sin, Milutin, i da je upravo izašao iz vizije događaja iz
daleke budućnosti, dana koji će tek doći, dana kad će Milutin ubiti svog
poludelog sina!
„Aleksa, jesi dobro? Kaži nešto, sveca mu, hoćeš da ti donesem
vode…?“, Vučko ga je zabrinuto drmusao za ramena.
Sklonio mu je ruke sa svojih ramena.
„Dobro sam, valjda, pusti me, moram da uđem kod proročice…“ dok
je govorio, oči su mu grozničavo svet-lucale.
„Dobro, ali prvo se malo smiri,“ rekao je pomirljivo Vučko. „Pogledaj
se, još si sav izbezumljen, opet su te uhvatile vizije… Šta je sad bilo, šta
si video?“
(nastaviće se)
Argus Books Online Magazine
16