ona kao pacov na zadnje
noge kada pomiriše mišomor
s mirisom Edamer sira i
postati najtraženija roba
Satanine tržišne utakmice...
Gde grupe debelih i
manje debelih žena lepih
kolena, odlaze zajedno da
održavaju socijalnu koheziju
i puštaju penušavu sapunicu
nizvodno.
Samo kad se ukinu
blogovi, forumi i mogućnost
anonimnog komentarisanja
vesti. Seru, kažem ti,
environmentalisti da je
pijaća voda „nafta 21.
veka“. To je definitivno
informacija! Voda će postati
„nafta“ tek za jedno 200 do
230 godina, naravno, ako do
tada Devičanska Ostrva ili
Grenland ne dignu planetu u
vazduh i sve ode u pičku
materinu.
...
Karamazov, bog te
mazov!
***
Neslućeni sklad poslednjih
reči crtača mape budućnosti
prenuo je Dostojevskog iz
letargije putnika namernika i
ulilo mu značajnu dozu
literarne inspiracije. Znoji
se, onako tropski.
Kako ste rekli? Karama...
Molim vas, sačekajte samo
da zapišem nešto.
U redu je, mas bro.
Zapisuj ti sve što ti padne na
pamet. Imamo vremena. Ovo
je Kalimantan. Indonežani,
znaš, svoj deo Bornea
Kalimantanom nazivaju. Mi
idemo sedam sati ispred
Griniča! To je zapravi
egzaktno objašnjenje zašto
Kalimantanci uvek, ali uvek,
imaju vremena za sve.
Jednostavno, imaju sedam sati viška.
Ali ja sam mislio da je Grinič samo socijalna konstrukcija?
Nema to nikakve veze s kulturom, tradicijom, klimom, načinom
života, geografskim položajem, prirodnim nalazištima osiromašenog
uranijuma, ženama s lepim kolenima i prćastim nosevima i ostalim
sranjima. Matematika, kalendar, proračun! Ako ne veruješ, pitaj onog
Milutina Milankovića... On ti je iz Dalja u Slavoniji. Znaš li gde je to,
mas bro Fjodore Mihajloviču?
Otkud vi znate moje ime?
A ne, ne znaš. Ti se ne baviš mapama budućnosti... Takoreći, ti živiš
u prošlosti. Slavonija, to ti je blizu Makedonije. Tri i po dana jahanja na
Bucefalusu.
Izvinite, ali ja bih sad stvarno morao u Upau. Čeka me put. Ja nisam
Kalimantanac i nemam mnogo vremena, nadam se da me razumete.
Nemam ni mape, ni Bucefalusa. Da li biste, najzad, hteli da mi objasnite
koji je put za Upau bliži? Ovaj pre ili onaj posle plantaže cimeta?
To zavisi da li ideš autobusom, motorom ili peške. Na Borneu, znaš,
ne postoje vozovi. Samo pruge.
Kakve to sad veze ima?
Pa ima.
Dostojevski je sada već vidno uznemiren, ali se trudi da zadrži svoju
pristojnu i skladnu pojavu. Mirnoća je ovde vrhunska vrlina, ali tropski
znoj neminovno probija. Dostojevski iza leđa nervozno pritiska plajvaz,
čvrsto kao Raskoljnikov držalju sekire.
Ta 'ajte, molim vas. Nemojte mi reći da dužina dva puta za Upau i
njihov uzajamni odnos var