Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 103

ona kao pacov na zadnje noge kada pomiriše mišomor s mirisom Edamer sira i postati najtraženija roba Satanine tržišne utakmice... Gde grupe debelih i manje debelih žena lepih kolena, odlaze zajedno da održavaju socijalnu koheziju i puštaju penušavu sapunicu nizvodno. Samo kad se ukinu blogovi, forumi i mogućnost anonimnog komentarisanja vesti. Seru, kažem ti, environmentalisti da je pijaća voda „nafta 21. veka“. To je definitivno informacija! Voda će postati „nafta“ tek za jedno 200 do 230 godina, naravno, ako do tada Devičanska Ostrva ili Grenland ne dignu planetu u vazduh i sve ode u pičku materinu. ... Karamazov, bog te mazov! *** Neslućeni sklad poslednjih reči crtača mape budućnosti prenuo je Dostojevskog iz letargije putnika namernika i ulilo mu značajnu dozu literarne inspiracije. Znoji se, onako tropski. Kako ste rekli? Karama... Molim vas, sačekajte samo da zapišem nešto. U redu je, mas bro. Zapisuj ti sve što ti padne na pamet. Imamo vremena. Ovo je Kalimantan. Indonežani, znaš, svoj deo Bornea Kalimantanom nazivaju. Mi idemo sedam sati ispred Griniča! To je zapravi egzaktno objašnjenje zašto Kalimantanci uvek, ali uvek, imaju vremena za sve. Jednostavno, imaju sedam sati viška. Ali ja sam mislio da je Grinič samo socijalna konstrukcija? Nema to nikakve veze s kulturom, tradicijom, klimom, načinom života, geografskim položajem, prirodnim nalazištima osiromašenog uranijuma, ženama s lepim kolenima i prćastim nosevima i ostalim sranjima. Matematika, kalendar, proračun! Ako ne veruješ, pitaj onog Milutina Milankovića... On ti je iz Dalja u Slavoniji. Znaš li gde je to, mas bro Fjodore Mihajloviču? Otkud vi znate moje ime? A ne, ne znaš. Ti se ne baviš mapama budućnosti... Takoreći, ti živiš u prošlosti. Slavonija, to ti je blizu Makedonije. Tri i po dana jahanja na Bucefalusu. Izvinite, ali ja bih sad stvarno morao u Upau. Čeka me put. Ja nisam Kalimantanac i nemam mnogo vremena, nadam se da me razumete. Nemam ni mape, ni Bucefalusa. Da li biste, najzad, hteli da mi objasnite koji je put za Upau bliži? Ovaj pre ili onaj posle plantaže cimeta? To zavisi da li ideš autobusom, motorom ili peške. Na Borneu, znaš, ne postoje vozovi. Samo pruge. Kakve to sad veze ima? Pa ima. Dostojevski je sada već vidno uznemiren, ali se trudi da zadrži svoju pristojnu i skladnu pojavu. Mirnoća je ovde vrhunska vrlina, ali tropski znoj neminovno probija. Dostojevski iza leđa nervozno pritiska plajvaz, čvrsto kao Raskoljnikov držalju sekire. Ta 'ajte, molim vas. Nemojte mi reći da dužina dva puta za Upau i njihov uzajamni odnos var