Senka Stojanov
OGLEDALO
„Kaži mi, kaži, ogledalce moje, kaži, na svetu najlepši ko je?“
O, ne, nije ovo bajka koju svi mi znamo. Ovo je jedna sasvim
nova, neobična priča o ogledalima ili o jednom ogledalu, koje je rešilo
da priča o jednom delu svog života.
U vremenu prošlom, sadašnjem i budućem, živela su i živeće
ogledala. Mala, velika, okrugla, jajasta, sjajna, prašnjava, naprsla,
polomljena... Ona odolevaju vremenima. Sasvim je nevažno koji je
vek, koje je godišnje doba, da li ljudi ratuju ili se vole. Ogledala uvek
postoje i, ko zna, možda su oduvek i postojala.
Ovo je priča o jednom jako starom ogledalu, koje je proputovalo
celu zemaljsku kuglu i promenilo mnogo vlasnika. Pristalo je da
ispriča priču, koja se dogodila kod jednog vlasnika. Svako ogledalo je
puno tajni, ali mnoga se polome u parčiće i ne stignu da ispričaju šta
su sve proživeli, a još kako bi imali šta da nam kažu. Retka su ona i
koja hoće da pričaju, jer su se ogledala zavetovala da čuvaju tajne po
bilo koju cenu. Sad vi mislite kako ona nisu živa i čudite se, šta bi to
jedno obično ogledalo moglo reći, ali svaki sekund njihovog života je
po jedna priča, a ovo ogledalo koje će vam ispričati priču živelo je
hiljade i hiljade godina.
U davno vreme, u jednoj kraljevini, živeše kraljica Edit i kralj
Leon. Tek su se venčali i dvorac je bio ispunjen njihovom radošću i
planovima za blistavu budućnost. Kupovao je kralj svojoj voljenoj
nevesti raznovrsne poklone, ali jednog dana ponestalo mu je ideja i
on se požali svom vernom drugu Simonu, i upita ga čime bi sada
mogao obradovati svoju nevestu.
„Da, da.“, reče Simon. „To je ljubav. Darovati onog koga voliš, jer
njegova je radost, tvoja radost. Njegova je sreća, tvoja sreća, a njegov
osmeh čini da se i tvoje srce osmehuje. Mudri Simon malo promisli, ali
vrlo brzo mu osmeh ozari lice i reče Leonu da zna šta će pokloniti kraljici
i osvojiti je.“
„Dragi moj kralju, prošla su vremena kada su se naše lepe žene
mučile i ogledale u potocima, morima, rekama. Znaš da je došlo vreme
da u ovu kraljevinu stigne jedno veliko, magično ogledalo, sa zlatnim
ramom.“
Kralju zablistaše oči od radosti. Već je imao sliku u glavi kako
izgleda to ogledalo i kako prelepo lice njegove neveste sija od radosti,
dok se ogleda. Ništa nije rekao, zagrli srdačno Simona i odjuri u
nameri da kraljica poklon dobije što pre. Nije bilo baš jednostavno
doći do bilo kakvog i najmanjeg ogledala, a kamoli do velikog
ogledala u zlatnom ramu, kakvo je kralj planirao za svoju nevestu.
Poruči kralj ogledalo iz jednog dalekog kraljevstva i dobi obećanje da
Argus Books Online Magazine
69