Dlaka, precizno napisati i
objasniti u izveštaju o
izvršenoj akciji. Bio mu je
odvratan.
Jedno je shvatio, jer su to
svi prisutni uporno
ponavljali, a to je:
da su ubili dezertera
Mitrovića pošto su ga zatekli
u pokušaju silovanja te
jadnice koja je mokrila
pored puta i koja je usled
rikošeta nesretno
nastradala. Eto.
Naravno, sve je bilo
regularno.
Prvo su ga upozorili, ali se
on mašio svog Kalašnjikova i
bum, bum, bum, jebi ga!
– Glupost – pomislio je
Marko.
– Koja glupost! A šta će
ona pa tu? I to sama? – pitao
se, ali ipak odmah zatim je
znao samo jedno. Ona mora
pod hitno u bolnicu!
Podigao je sa zemlje sa
lakoćom, stavio je na zadnje
sedište svog automobila i
odjurio put vršačke
bolnice.
I kao što je i očekivao,
imao je silne neprijatnosti
zbog te svoje humanosti.
Kasnije, kada je javnost
počela da prepričava ceo taj
događaj, skoro da su ga
proglasili državnim
neprijateljem.
Stranim špijunom koji u
sred noći postavlja lokatore
po šumi i navodi NATO
avione na skrivene protivavionske jedinice hrabrih
branioca zemlje. Kažu da mu
je i otac bio za Nemce u
drugom svetskom ratu?
Ahaaa. Ali nije dokazano.
Plus, bio je i žuti, to jest
predsednik opštinskog
odbora Demokratske
stranke,
što je samo po sebi bio
dovoljan greh u takvim
vanrednim situacijama kakvo je bilo to NATO bombardovanje Savezne
Republike Jugoslavije u proleće 1999. godine.
Jedva se nekako izvlačio od još većeg medijskog, ali i brutalnog,
direktnog obračuna lokalnih vlasti sa njim.
Onda je jedan poziv promenio sve! Beogradski poziv i strasti su se
smirile.
A nesretnoj Moldavki su morali da amputiraju jednu nogu do iznad
kolena!
I deportuju je za Moldaviju.
Kada je Marko autom odvezao nesretnicu, nakon par minuta došao je
vojni Pincgauer te odvezao i kombinovanu patrolu-zasedu, sa sve
mrtvim
dezerterom Mitrovićem. A Božo i Ćosa ga nisu ni čekali te noći,
granicu su prešli još predhodnog dana. U blatu pored puta podno
Guduričkog vrha, samim krajevima, lagano, počele su da se stapaju dve
lokve krvi.
Potpuno različite, a opet nekako iste, nesretne.
Napad ŽEDNIH ( 2099 )
Spustili su se sa neba iz svih pravaca! U cik zore, nešto posle tri sata.
A najviše iz pravca Rumunije. Tamo su već napali jedno izvorište.
Pre napada, kiša je kao iz kabla lila oko pola sata i napravila veliku
sparinu.
CRVENI PAS je dahtao isplaženog jezika i teško disao.
Ležao je pored PRATIOCA, njih oko dvadesetak koji su došli nešto
posle ponoći u Malo Središte i klečeći se molili, neprestano, sve dok
napad nije počeo.
Do svakog izvorišta i lokacija CRNIH CEVI, gde god bi dolazili ČUVARI,
dolazili
bi i oni. Neki od njih bi se vezivali za celu grupu ČUVARA, a neki
samo za pojedinog čuvara.
Frida Keler je u Malo Središte došla prateći Erika.
CRVENI PAS je ležao tik pored njenih stopala i to joj je spasilo život
kada su ŽEDNI napali. U Skakavcima, kako su ČUVARI zvali tu vrstu
letelica, jer je podsećala na tu vrstu insekta, a koje su ŽEDNI prisvojili
Argus Books Online Magazine
60