Te 1966. Indira Gandi je izabrana za premijera Indije, Žorž Pompidu za
predsednika Francuske, Bitlsi su harali Ujedinjenim Kraljevstvom i
otkriven je Saturnov mesec Epimetej.
Te 1966. Ronald Regan je postao guverner Kalifornije, u Kini je počela
kulturna revolucija, Roling Stonsi izdali Paint it Black i rodio sam se ja.
Te 1966. Aleksa Lakić je imao šest godina, igrao se na livadi pored kuće
obrasle bršljanom i nije ni slutio da sam se ja rodio.
Upoznali smo se tek 2010. Došao je kod mene sa dvolitrom rakije i
rekao: “Dobar dan, ja sam Aleksa Lakić. Želim da ti ispričam jednu
priču”.
Njegova priča me je oborila s nogu, ili je to možda uradila rakija koju je
doneo?
Priču sam pretočio u roman Kuća obrasla bršljanom.
Rakiju sam popio.
Mislim da stojim, ali kilometri pored puta odlaze u noć, ispisani na
belim kamenovima samotnjacima, belim kao linija koja mi beži pod
točkove... Nema sobraćajca da mi napiše kaznu jer sam prekoračio
brzinu, i zato što sam promašio put... Nema stopera koji ide u mom
smeru... Nema nikog ni da mi u susret dođe... Samo ja i moja cesta. Ja
ljubavnik, a ona moja ljubavnica...
Živeo sam u mnogo gradova, sela, i sad sam ovde... Kad me pitaju,
odakle sam, kažem odasvud i od ovde.
Putovao sam mnogo, video gradove, ljude i žene... Lepi su bili kao dan
što se iz jutra rodi! Prošao mnogo, ali, nisam video ništa! Slušao sam
mnoge, verovao u njih kao mali, a otišli su, nisu se ni osvrnuli. Ni
smešak, ni pozdrav, ni mahanje rukom iz voza... Otišao sam i ja dalje.
Odlučio da se ne vraćam... I gle čuda?! Nešto me sad zove nazad?! Gde
sad da se vratim, kad sam već zaboravio odakle sam otišao?...
Kad pogledam iza sebe, vidim knjige... Kad pogledam ispred sebe, vidim
nedovršene knige... Kad pogledam gde sam sada, ne vidim... Čak se i
onaj čovek koje me posmatrao iz ogledala, okrenuo i negde otišao....
Argus Books Online Magazine
123